INTERVJU: Valentina Meić i holotropsko disanje

Holotropsko disanje je metoda osobnog razvoja koju je razvio psihijatar Stanislav Grof, a temelji se na ubrzanom i dubljem disanju, glazbi i usmjerenoj pažnji. Cilj je potaknuti promijenjena stanja svijesti i omogućiti dublji kontakt s vlastitim unutarnjim iskustvima. O ovoj zanimljivoj metodi razgovarali smo s Valentinom Meić kako bismo saznali što je holotropsko disanje, kako izgleda iskustvo te kome može biti namijenjeno.

Valentina Meić nakon više od dvadeset godina u korporativnom marketingu svoj je put usmjerila prema osobnom razvoju i istraživanju svijesti. Danas kao coach i facilitatorica radi s ljudima na njihovim osobnim procesima i dubljem upoznavanju sebe.

Možete li se za početak predstaviti našim čitateljima i navesti kako ste došli u kontakt s holotropskim disanjem? Što vas je privuklo ovoj metodi?

Moje ime je Valentina Meić i prakticiram holotropsko disanje od 2009. godine. Oduvijek me privlačio rad s ljudima koji nemaju formalne psihijatrijske dijagnoze, no iz različitih razloga ne uspijevaju ostvariti potpunu životnu radost i ispunjenost. Na holotropsko disanje prvi sam put otišla na poticaj prijateljice i već sam nakon prve sesije spoznala da je riječ o znatno dubljem procesu od svega što sam do tada imala priliku iskusiti — uključujući razgovorne terapije, coaching, grupne terapije i meditaciju.

Nakon što sam osobno osjetila iznimne dobrobiti ove metode, javila se želja da to iskustvo ponudim i drugima. Tako sam s prijateljicom 2010. godine počela organizirati radionice u Hrvatskoj. Između ostalog, imale smo čast organizirati i dva gostovanja dr. Stanislava Grofa, renomiranog psihijatra i suosnivača transpersonalne psihologije, koji je sa svojom suprugom Christinom i razvio metodu holotropskog disanja.

Od 2023. godine, u suradnji s Martinom Detelić i Ivom Žic, vodim radionice širom Hrvatske te zajednički razvijamo platformu Svjesno, posvećenu temama osobne transformacije i dubinskog rada na sebi.

Što vas je privuklo toj metodi i kakva su vaša iskustva?

Holotropskom disanju najviše me privukla njegova uloga snažnog katalizatora spoznaje, iscjeljenja i transformacije. U samo jednoj sesiji dobila sam uvid i pomak za koje bi u klasičnim oblicima terapije bile potrebne godine rada. Tijekom edukacije za facilitatora prošla sam kroz brojne osobne procese. Među najupečatljivijim iskustvima svakako je bilo višekratno proživljavanje vlastitog rođenja, kao i transpersonalna iskustva koja su mi jasno pokazala da je unutarnja karta ljudske psihe puno prostranija nego što to pretpostavljamo.

"Polazimo od pretpostavke da unutarnja mudrost osobe u datom trenutku na površinu izvlači upravo ono iskustvo koje je najpotrebnije za njezin daljnji razvoj."

Što je zapravo holotropsko disanje i po čemu se razlikuje od drugih tehnika disanja ili meditacije?

Holotropsko disanje ima nekoliko specifičnosti zbog kojih se znatno razlikuje od samostalnih praksi poput meditacije te se ne izvodi u kućnim uvjetima:

• Ulazak u holotropska (proširena) stanja svijesti: Ova stanja omogućuju da se nesvjesni sadržaji manifestiraju u jasnoj formi, dajući nam često izravan uvid u dubinske uzroke naših emocija, obrazaca i ponašanja.

  
  

• Transpersonalna paradigma: Metoda se oslanja na cjelovit pogled na ljudsku psihu, obuhvaćajući i iskustva stvorena prije formiranja eksplicitnog sjećanja (poput perinatalnog razdoblja i poroda), kao i transpersonalna iskustva koja nadilaze naša “biografska osobna iskustva”.

  
  

• Aktivacija unutarnjeg iscjelitelja: Osnovni je princip metode duboko povjerenje u unutarnju mudrost tijela i psihe koja, baš poput tijela koje zacjeljuje fizičke rane, ima kapacitet za iscjeljenje psihičkih i emocionalnih trauma.

  
  

• Holistički i somatski pristup: Tjelesna ekspresija, oslobađanje potisnutih emocija, osjećaj podrške i siguran dodir čine integralni dio ovoga procesa.

  
  

Kako izgleda jedno tipično iskustvo holotropskog disanja — od pripreme do integracije nakon sesije?

Bilo da je riječ o individualnom radu ili grupnoj radionici, proces uvijek započinje pripremnim razgovorom. Tijekom razgovora sudionike upoznajemo s metodom i transpersonalnom paradigmom i provodimo uvodni screening radi procjene spremnosti osobe za pristup ovako dubokom radu.

Na radionicama, uvodni dio i teorijska priprema obično se održavaju u petak kasnije popodne. U subotu slijede dvije sesije disanja — u jednoj je sudionik u ulozi disača (breather), dok u drugoj ima ulogu čuvara (sitter), pružajući podršku i prisutnost drugoj osobi (diše se u paru, ali parovi se formiraju na samoj radionici).

Svaka sesija traje oko tri sata i praćena je pažljivo koncipiranom glazbom. Iskustva sudionika mogu varirati od intenzivnih tjelesnih i emocionalnih senzacija do dubokih uvida i spoznaja.

Uputa koju disači dobiju je – pojačajte senzacije, emocije, čak i neugodu i tenzije koju osjećate tijekom sesije jer taj put vodi u otpuštanje i osobni rast.

Dakle, radi se suprotno od onoga što u svakodnevnom životu radimo automatski – potiskujemo simptome, na sve načine izbjegavamo nelagodu i idemo u distrakcije.

Često se otvaraju sjećanja iz ranog djetinjstva, perinatalna iskustva ili pak transpersonalni sadržaji — poput doživljaja jedinstva, duhovnih spoznaja, rada s transgeneracijskim traumama i arhetipskim slikama.

Sesije mogu biti i jako ugodne i u tom smislu iscjeljujuće. Polazimo od pretpostavke da unutarnja mudrost osobe u datom trenutku na površinu izvlači upravo ono iskustvo koje je najpotrebnije za njezin daljnji razvoj. Po potrebi, u sesiju se uključuje i usmjereni tjelesni rad koji pomaže u oslobađanju zadržane energije i emocija.

Nakon sesije i razgovora s facilitatorom sudionici se mogu izraziti kroz crtež, izradu kolaža i sl. čime započinje proces integracije. Idući korak je grupno dijeljenje (sharing), onoliko koliko je pojedinom sudioniku to ugodno (i nije obavezno). Zatim slijede smjernice za integraciju iskustva za dane koji slijede. A mi facilitatori ostajemo na raspolaganju, po potrebi.

Koje su najčešće emocionalne ili psihološke promjene koje ljudi prijavljuju nakon radionice?

Većina sudionika pri završetku sesije — bez obzira na to koliko su emocije tijekom procesa bile zahtjevne — navodi osjećaj dubokog unutarnjeg mira, povjerenja i bazične sigurnosti. Metoda iznimno uspješno vraća autentičnu životnu radost.

Također, često dolazi do redefiniranja obrazaca ponašanja i novog razumijevanja dugogodišnjih izazova, što izravno vodi konstruktivnim promjenama u svakodnevnom životu. Mnogi sudionici ističu da su im spoznaje s radionica pomogle da žive u boljem skladu sa sobom i drugima.

Za koga preporučujete ovu metodu i za koga može biti korisna, a za koga nije preporučljiva?

Metoda je namijenjena gotovo svima koji žele raditi na sebi. Svi u sebi nosimo potisnute emocije i iskustva koja nisu nužno traume, ali nas ograničavaju u ostvarivanju punog potencijala i sretnog života.

Metoda nikako nije za osobe s težim psihijatrijskim dijagnozama, poput stanja psihoze ili shizofrenih poremećaja.

Koliko je važna uloga voditelja tijekom procesa i kako se osigurava sigurnost sudionika?

U ovom radu koristimo termin facilitatori, jer naš zadatak nije usmjeravati ili voditi, već pratiti i podržati unutrašnji proces same osobe. Duboki unutarnji uvidi i transformacija mogući su isključivo u okruženju potpune sigurnosti i prihvaćanja, što je naša primarna odgovornost. Sigurnost sudionika postavljamo kao apsolutni prioritet u svim fazama rada.

Mogu li intenzivna iskustva tijekom holotropskog disanja izazvati retraumatizaciju ili psihološke poteškoće? Kako se s tim radi?

Rizik od retraumatizacije uglavnom nastaje kada osoba prolazi kroz intenzivan proces bez stručne podrške i sigurnog okvira.

Kao certificirani facilitatori, obučeni smo voditi i pratiti svaki proces do njegova razrješenja i faze integracije. Ako se tijekom radionice otvore teme koje zahtijevaju nastavak rada ili dodatnu podršku, sudionicima ostajemo na raspolaganju i nakon same radionice. Iscjeljivanje nekih životnih trauma je proces koji iziskuje vrijeme i često nam se jave osobe koje imaju svjesnost o tome. Nije rijetkost da te osobe kombiniraju holotropsko disanje s razgovornom ili tjelesno orijentiranom terapijom nakon sesije i tako u fazi integracije imaju adekvatnu i dugoročniju podršku. Spomenimo i da često na naše radionice dolaze terapeuti kojima je to vrlo učinkovita  metoda osobnog razvoja, kao i da neki od njih svojim klijentima preporučuju naše radionice.

Što biste savjetovali osobi koja prvi put razmišlja o sudjelovanju na radionici holotropskog disanja?

Savjetovala bih joj da nam se slobodno obrati i pita sve što je zanima. Oko holotropskog disanja i proširenih stanja svijesti još uvijek postoje mnoge zablude koje mogu stvoriti nepotreban otpor ili strah. Ako unutar sebe osjetite poziv ili znatiželju, poslušajte ga — taj nas glas najčešće usmjerava upravo tamo gdje trebamo ići.

Kada ćete održati iduću radionicu i gdje se mogu pratiti obavijesti o događanjima?

Sve obavijesti i raspored radionica objavljujemo na našoj web-stranici www.svjesno.com, a sljedeća radionica na rasporedu je već 18. - 19. rujna.