Osvješćivanje seksualne energije

Foto: Unsplash - Cyrus Crossan

Nije bilo zabranjeno uživati u drvetu spoznaje, ali je bilo zabranjeno jesti njegov plod. Koja je razlika između uživanja u drvetu spoznaje i jedenja ploda?

Autor: Ivan Bavčević

Izvor: centarsvijesti.com

Majstori tantre znaju da, kada u seksualnosti uživaš, to je jedno od najljepših iskustava koje se može dogoditi. I uživaj. Ali ti majstori ne doživljavaju fizički orgazam, ne rasipaju energiju, jer energija ne može nestati – ona samo mijenja oblik. Tu snažnu energiju, pohranjenu u tebi, s kojom možeš stvoriti najveće ideje, poput Tesle, Einsteina ili Michelangela, i ostaviti ih čovječanstvu u nasljeđe, ti jednostavno pretvoriš u tekućinu i izbaciš iz tijela.

Vidite li sada zašto se to smatra grijehom? Ne zato što je to „loše“ pa ćeš biti kažnjen, nego zato što u sebi nosiš energiju s kojom možeš naslikati Sikstinsku kapelu tako da i pet stotina godina kasnije svi i dalje stoje zadivljeni pred njom; možeš stvoriti bežični prijenos električne energije, izumiti radio, razne uređaje i samu struju koju danas koristimo – ili, umjesto svega toga, možeš tu istu energiju pretvoriti u tekućinu i baciti je u zahod.

Dakle, shvaćaš li razliku? Tu istu energiju možeš pretvoriti u nešto što ljudsko oko nikada nije vidjelo, možeš s njom poletjeti na Mjesec – ili je možeš pretvoriti u tekućinu.

Energije imaš neograničeno, ali pitanje je živiš li na razini svijesti koja tu energiju neograničeno stvara, ili u umu koji vjeruje da ničega nema dovoljno?

Iako je istina da si ti sam izvor i da je ta energija neograničena, ako u svom životu živiš u misaonom obrascu koji smatra da „nema dovoljno“, „treba puno raditi da bi se nešto zaradilo“, „siromaštvo je posvuda“ – naravno da će se to odraziti na sve, pa čak i istinu pretvoriti u laž.

Dakle, istina da si ti neiscrpan izvor energije postaje ograničena. Jer um je temelj ovoga pojavnog svemira, a time i temelj same energije; i kada um vjeruje da nema dovoljno, i tvoja stvarnost postaje takva – da nema dovoljno.

Razlika između uživanja u drvetu spoznaje i jedenja njegova ploda jest u tome da uživaš u toj energiji, da uživaš sa sobom ili s partnerom u razmjeni energije, ali bez fizičke manifestacije – jer bi to bilo nepotrebno rasipanje te snage.

A rađanje sedam milijardi ljudi na Zemlji – ne znam kome to služi. Jesmo li sretniji zato što nas ima toliko? Čemu to? Za našu sreću, duhovni razvoj i dobrobit civilizacije nije potrebno da nas bude sedam milijardi. Otkud potreba da nas ima toliko? Eto – da nas ima, da ne izumremo. A sve to od Drugog svjetskog rata naovamo – stvorili smo ogromnu ekspanziju.

Bitno je naučiti koristiti spolni čin sa sobom ili s drugom osobom tako da se energija podiže prema gore, ali da ne dolazi do fizičkog orgazma kada to nije potrebno. I u Katoličkoj crkvi, kao i u nekim drugim religijama, učinili su da je grijeh imati spolni odnos s drugom osobom ako cilj nije začeće djeteta. Uzeli su ideju koja je izvorno bila zdrava i zatim je preoblikovali u nešto negativno.

Ono što je zapravo bila istina jest: uživaj u spolnom činu, ali ne imaj nepotrebnu fizičku manifestaciju, osim kada odlučite da želite imati dijete. Dijete ne može doći slučajno – to znate. Neki potpuno zdravi ljudi pokušavaju godinama, a nekima se dogodi već prvi put – i to nije slučajno. Dijete dođe kada se dogovori sklope.

Ali ono što su oni uzeli iz cijelog tog učenja jest da se uopće ne biste trebali seksati, osim ako želite začeti dijete. I onda svi žive u grijehu, svi se osjećaju grešnima, svi moraju ići na ispovijed – „zgriješio sam“.

Najmoćniju energiju tvojeg bića – onu koja te čini živim, koja te pokreće, koja te potiče da ideš naprijed, s kojom možeš stvarati najimpresivnija djela za čovječanstvo – izopačili su tako da se osjećaš posramljeno, da o tome ne smiješ ni govoriti, da je to tabu tema, da se osjećaš krivim ako činiš nešto što su ti rekli da nije ispravno, da je grijeh.

I tako te, kroz tu manipulaciju, drže u sramu. Kada si u sramu – ti si poslušan. Ti si pokoran. Ti plaćaš za oprost grijeha. Kada si u sramu, ideš svakodnevno na posao koji ne voliš. Dopuštaš da parlamenti i vlade donose sulude zakone, a da se ne pobuniš, ne digneš revoluciju istog dana kad ih izglasaju. Dopuštaš da te policija legitimira bez razloga, da nad tobom provode represiju, da ti banke naplaćuju ogromne kamate, da ti zaplijene tekući račun, kuću, imovinu. Sve to pokorno dopuštaš, jer živiš u sramu, krivnji i strahu.

Onda odlaziš u trgovačke centre i kupuješ ono što ti ne treba, pretrpavaš se hranom koja ti nije potrebna, jer su te uvjerili da je energija ograničena i da moraš jesti kako bi preživio – da tijelo može opstati samo uz krutu hranu i piće. I onda su još razvili čitavu znanost koja se zove medicina, gdje ti obrazovani ljudi objašnjavaju koliko ti dnevno treba vitamina A, B, C, D, K, L, koliko minerala, magnezija, kalija, kalcija, koliko proteina, ugljikohidrata, koliko masti – zasićenih i nezasićenih.

Ne znam kako smo kao vrsta preživjeli sto tisuća godina bez tih informacija. Nije mi jasno kako su ljudi prije živjeli bez tih tablica i preporuka, a bili su zdravi, nisu imali rak, infarkt, moždani udar, dijabetes, kolesterol… a sada, kada sve to znamo – imamo ih.

Zemlja će sama uravnotežiti svoje. Ništa se ne događa bez plana i dogovora – dakle, i ovo smo dogovorili. Ali, unatoč tome, dogovorili smo da ćemo mi biti ti koji će se probuditi, koji će doći na ovu Zemlju kako bi imali iskustvo života u ovakvim okolnostima – i djelovali drukčije, suprotno od mase.

Ovo se sve događa zbog nas – da bismo mi mogli iskusiti sebe kao probuđene, kao one koji nesebično daju i djeluju za dobrobit, koji neće biti žrtve kao ostali, već će djelovati suprotno tom osjećaju.

Super – sad nas je sedam milijardi. Sada imaš priliku osjetiti se drukčije, doživjeti sebe kao biće koje ne pripada svemu tome, koje nije dio te kulture. Da nisi Zemljanin – već da si Bog.

Ne usuđujem se reći „ljudi“ – jer mnogi od onih koji se tako nazivaju ne ponašaju se kao ljudi. Čovjek je božansko biće. Ne želim uvrijediti životinje pa uspoređivati neke „Zemljane“ s njima, jer bi to bila uvreda za životinje – životinje su prekrasne.

Da staviš životinju u autobus, mirno bi gledala kroz prozor, ne bi stvarala nered, ne bi pričala gluposti. Da staviš kozu ili ovcu – one bi mirno stajale. A neki Zemljani uđu u autobus i već ti bude muka, poželiš izaći na sljedećoj stanici.

Ono što je osnovno jest da je spolna energija kreativna energija, stvaralačka – to je jedina energija. To si ti. Ta energija si zapravo ti. To je ono što struji tvojim tijelom, to je sam život, to si ti. U tom obliku, u tijelu, naziva se spolna energija, ali u drugim oblicima ista se energija naziva drukčije. No to si i dalje ti – znaj da si to ti.

A sada zamisli da te netko zarobi i kaže ti da nije u redu biti takav kakav jesi. Time ti zapravo poništavaš sebe, jer ti jesi ta energija. Odmalena si naučen živjeti je na određen način – da je to nešto o čemu se ne govori, da je to pomalo sramotno. I kada se ta energija potiskuje, kada se o njoj ne razgovara, kada joj se ne pristupa otvoreno i zdravo, ona vodi u izopačenost – vodi u porno časopise, filmove, zlostavljanje, prostituciju.

Sva ta blokirana, izmanipulirana, posramljena i okrivljena energija stvorila je upravo sve ono što danas kao društvo osuđujemo. A zapravo, isti oni koji su tu energiju posramili, sada se bore protiv njezinih posljedica. Kažu da prostitucija nije u redu. Pa što ste očekivali kad ste učinili da se ljudi srame onoga što je prirodno? Naravno da će to dovesti do izopačenog izražavanja.

Kada bismo zdravo pristupili spolnoj energiji – kada bismo dopustili da se slobodno izražava, da nije nešto sramotno, da zbog nje ne treba osjećati krivnju – tog istog dana nestale bi i pornografija, i prostitucija, i zlostavljanje. Istog dana.

Jer tada ne bi bilo potrebe za skrivanjem, za potajnim radnjama – jer bi bilo dopušteno, jer bi bilo prirodno. Ta se energija u čovjeku aktivira već s 11, 12, 13 godina, ali mi nemamo zdrav odnos prema vlastitoj djeci – ne učimo ih kako da se nose s tom energijom. A kad netko i pokuša, odmah nastane pobuna: „Ne smije se s djecom o tome govoriti!“ Pa kada ćeš, ako ne tada? Nakon što već svi stupaju u odnose bez zaštite?

A zaštita nije samo zbog djece – i AIDS nije jedino što se može dogoditi. To je zapravo najmanja opasnost. Što je s ostalih stotinu bolesti koje se mogu prenijeti? O tome se ne govori.

Kroz naše živote mnogo se toga dogodilo. Ta je energija već i okaljana, i istrošena, i opterećena raznim konceptima, uvjerenjima, društvom, religijom i svime što nas okružuje. Ne možemo se pretvarati da krećemo čisti. Ne možemo se pretvarati da ćemo sada „osvijestiti“ tu energiju i krenuti kao nevini tinejdžeri koji to prvi put iskušavaju.

Mnogo se toga već dogodilo – i ne samo da se dogodilo, nego je u našim maštanjima, zbog potiskivanja te energije, ostalo mnogo, mnogo snova, fantazija i želja koje možda nikada nismo ostvarili, a htjeli smo. Ne možemo nikome ni reći da o tome maštamo, jer mislimo da je to prljavo, neugodno, sramotno. Pa ne znamo ni kako bismo to izrazili. Ne usudimo se priznati ni sebi ni drugome da bismo to voljeli iskusiti.

Ali kad krene mašta u glavi, kad se jave fantazije – možda već s osamnaest godina – a nikad se ne ostvare, one ostaju u biću, u sjećanju, u umu. I treba ih pročistiti.

Kada su ljudi u zrelijoj dobi prolazili kroz procese čišćenja i osvještavanja, neki su ih duhovni učitelji poticali da izraze svoje fantazije i maštanja sa svojim partnerima – jednostavno da se oslobode tereta neizraženog. Jer, nemoj umrijeti u ovom tijelu, a da ti je ta fantazija ostala neizražena.

Ili je otpusti ako je više ne želiš, ili je jednom izrazi, da vidiš da ti zapravo ne treba, da je to samo mašta – da nema veze sa stvarnošću. U stvari to ne želiš, ali te tvoj um uvjerio da želiš. No do toga ne možeš doći razmišljanjem. Ne možeš si logikom dokazati da ti to ne treba, ako to u tebi i dalje živi.

Trebaš ući u proces – energetski, svjesno – u kojem ćeš tu potrebu ili otpustiti, ili je izraziti. Biti iskren prema sebi, iskren prema partneru. Ništa loše ne može se dogoditi kad dvoje odraslih ljudi otvoreno razgovaraju. Samo tako napetost nestaje, maštanja se raspršuju, a ostaje čistoća.

Kod onih koji tek počinju, koji su mladi – po pravilu nema još stvorenih fantazija koje bi mogle iskriviti iskustvo. I u toj slobodi nema ničega čega se treba bojati. Tada si čist – i tada duhovno napreduješ vrlo brzo.

Ali kad si proživio 30, 40, 50 godina, i kad je mnogo toga ostalo u tebi – ne možeš krenuti čist. Trebaš sebi priznati sve što je ostalo neispunjeno, neizraženo, potisnuto, zabranjeno, okrivljeno. Priznati da to postoji. Suočiti se s tim. Dozvoliti sebi da imaš pravo na to, pravo na tu fantaziju. U redu je. Stvorila se – tu je. Što je loše u tome? Ništa.

Onda pogledaj – treba li ti to doista? Donosi li ti to sreću i zadovoljstvo? Ako vidiš da ne donosi – otpusti. Možeš to pustiti.

Neke ćeš stvari možda morati proživjeti – i to je u redu. Kad ih proživiš, vidjet ćeš da je to možda bila samo fantazija, bez stvarnog temelja, i otpasti će od tebe kao suha grana.

To je velika razlika između nas odraslih i onih novih koji sada dolaze na planetu – oni imaju priliku rasti zdravi i čisti, ako ih usput ne unište škola i mediji.

Vježba:

Sjedni u svijesti. Budi prisutan u svom tijelu. Opusti tijelo, opusti lice, opusti ramena. Osjeti tlo ispod stopala, osjeti povezanost sa Zemljom.

Usredotoči se na točku ispod pupka. Obrati pažnju na ritmično kretanje svojeg trbuha – kako se širi dok udišeš, kako se uvlači dok izdišeš. Samo promatraj pokret trbuha. Budi u trbuhu, u toj točki ispod pupka.

Reci u sebi: „Pozivam snagu svoje kreativne, spolne energije da mi se pokaže. “Tijelo je opušteno, ruke su opuštene, ramena su opuštena.

Reci: „Osvješćujem svoju kreativnu, spolnu energiju.“ Kaži joj: „Dopuštam ti da se krećeš. Slobodna si.“

Sada je svojom namjerom usmjeri prema solarnom pleksusu, prema dijafragmi. Osjeti kako se penje, kako se širi iz trbuha prema solarnom pleksusu. Ne srami se ničega. Ako dođu misli, ako dođu slike ili osjećaji – pusti.

Osjeti kako se energija razlijeva po cijelom solarnom pleksusu. Zatim je usmjeri u srce, u središte prsa. Iz točke ispod pupka, energija se penje i otvara ti srce.

Dišeš trbuhom. Nema grča, nema blokade. Dopuštaš energiji da se kreće, da teče, da se razlijeva. Tvoja su prsa ispunjena kreativnom, stvaralačkom energijom. Ako osjetiš fizičku bol u središtu prsa – pusti.

Koja god se senzacija pojavi, dobra je. Uživaj u njoj.

Ta se energija sada penje u tvoje grlo, u tvoje treće oko. Svjestan si daha. Trbuh se i dalje pomiče gore-dolje. Tijelo je opušteno. Energija iz središta tijela – iz točke ispod pupka – ispunila je solar, srce, grlo i čelo.

Sada si u čelu. Dopuštaš da energija probije kroz vrh tvoje glave. Zatim se vrati u srce. Svjestan si daha. Tijelo je opušteno. Nema misli. Samo jesi. Samo budi u srcu. Dišeš trbuhom. Samo budi u srcu i u tišini.

Samo u srcu. Riječi ne mogu opisati ovo stanje. Svaka riječ o toj energiji stavlja je u okvir i time je opet zarobljava.

Primijeti sva pitanja svojeg uma – i samo budi u srcu. Izbriši sve riječi koje sam ti dosad rekao o toj energiji – jer i one su ograničene, i one su okvir. A ona nema okvir. Nema definiciju.

Ona je sloboda. Ona je spontana.Ona je puna ljubavi, suosjećanja, užitka, radosti.Ona ne sudi, ne definira, ne propituje, ne dijeli na dobro i zlo.Nema koncepata, nema pravila.Ona se dijeli sa svima.

Osjeti. Samo budi u srcu. Sve što možeš učiniti jest ne dopustiti da samog sebe ograničiš, da samog sebe zarobiš u toj energiji.

Osjeti točku ispod pupka. Osjeti kako se energija diže prema srcu, kako se penje uz kralježnicu.

Znaj: na razini višoj od ove fizičke, cijela kreacija neprestano vodi ljubav sama sa sobom.Sva bića su u stalnoj razmjeni energije.Svi su u jedinstvu.

Ljudsko oko to ne vidi. Ali dopuštanje slobodnog protoka energije dovodi te u stanje čistoće.

Život će se sam pobrinuti. Nešto će se dogoditi – neka osoba, neki proces, neko iscjeljenje, neka spoznaja – nešto će doći što će te dovesti u stanje čistoće. Nećeš morati ništa siliti. Energija će sama promijeniti tok. Svijest će učiniti svoje – kad je oslobodiš.

Udahni duboko.