top of page

INTERVJU: Znanost psihodelika u primjeni - Mario Zulić

Writer: Ananda
Ananda
prije 2 dana
6 min čitanja

Uskoro nam se približava treća Multidisciplinarna konferencija na temu „Znanost psihodelika u primjeni“. Konferencija će se održati 28. studenog 2026. godine u online formatu. Da bismo se bolje upoznali s temom konferencije i znanstvenom primjenom psihodelika u praksi, postavili smo nekoliko pitanja organizatoru konferencije Mariju Zuliću.



Prije nego prijeđemo na temu konferencije, molimo vas da nas za početak upoznate s primjenom psihodelika u medicini i u terapijske svrhe. Tko je u svijetu započeo primjenjivati psihodelike, odnosno gdje leži sam početak primjene psihodelika u medicinske svrhe?


Ako govorimo o tradicionalnim praksama iscjeljivanja, antropološki i arheološki nalazi govore o upotrebi ovih supstanci koja seže tisućama godina u povijest. U nekim zajednicama, ovakva tradicionalna upotreba psihodelika ostala je prisutna do danas. S druge strane, ako govorimo o upotrebi u modernoj medicini, prvi veliki val kliničkih istraživanja kreće pedesetih godina prošlog stoljeća, kako u SAD-u tako i u nekim europskim zemljama poput Švicarske, koja i danas omogućuje medicinsku primjenu uz posebna odobrenja.



U Nizozemskoj već postoji primjena psihodelika. Kako to funkcionira kod njih i koje se supstance primjenjuju u praksi?


Iako primjena u medicinske svrhe postoji u više zemalja poput Švicarske i Australije, ono što Nizozemsku čini zanimljivom jest legalnost psilocibinskih tartufa. Stoga u toj zemlji danas nije potrebno imati specifičnu dijagnozu ili sudjelovati u kliničkom istraživanju kako biste imali iskustvo s ovim supstancama. To je dalo prostor različitim oblicima retreatova koji privlače sve više ljudi koji žele doživjeti ovo iskustvo u kontroliranom okruženju. Pritom retreatove treba razlikovati od odobrenog medicinskog liječenja. Iako se međusobno razlikuju, oba pristupa često prate tri važna dijela: pripremu, samo iskustvo i integraciju iskustva.



Već postoje istraživanja utjecaja psihodelika na čovjeka. Možete li nas ukratko upoznati s nekim zanimljivijim istraživanjima iz novijeg vremena i njihovim rezultatima?


Važno istraživanje provedeno na zdravoj populaciji na Johns Hopkinsu, koje su na jedan način ponovno dovelo psihodelike u “mainstream”. U istraživanju je sudjelovalo 36 osoba bez prethodnog iskustva psihodelika te su primili visoku dozu psilocibina, aktivni sastojak psilocibinskih gljiva. Trećina sudionika procijenila je iskustvo kao najvažnije duhovno iskustvo u životu, dok ga je više od dvije trećine ispitanika svrstalo u pet najznačajnijih duhovnih iskustava. Dva mjeseca nakon uzimanja psilocibina, 79% sudionika izjavilo je o umjerenom ili značajnom povećanju blagostanja ili životnog zadovoljstva. Također su zabilježene pozitivne promjene u njihovim raspoloženjima, stavovima i ponašanjima.


Istraživanje koje je također jako važno za novi val istraživanja svakako je ono koje je istraživalo tretman psilocibinom kod osoba s depresijom otpornom na tretman. Taj se izraz najčešće odnosi na depresiju koja nije odgovorila na najmanje dva (a često i više) adekvatno provedena liječenja konvencionalnim metodama. U malom istraživanju s dvadeset sudionika gotovo polovica sudionika je pozitivno odgovorila na liječenje, a dio istih je ušao u remisiju u daljnjem praćenju. Iako istraživanje nije imalo kontrolnu skupinu, pokazalo je potencijal za smanjenje patnje tamo gdje su se konvencionalni tretmani pokazali nedostatnima.


Zanimljivo je i istraživanje u kojem su se uspoređivali učinci antidepresiva escitaloprama i psilocibina, uz psihološku podršku u obje skupine. Tijekom šestomjesečnog praćenja obje su skupine imale smanjenje depresivnih simptoma. Međutim, kod pacijenata koji su primili psilocibin zabilježeno je veće poboljšanje u radnom i društvenom funkcioniranju, osjećaju povezanosti i smislu života.


Još jedno istraživanje koje je odjeknulo znanstvenom i kliničkom zajednicom jest MAPS-ovo istraživanje terapije potpomognute MDMA-om kod osoba s PTSP-om. Na završnoj procjeni 67 % sudionika u skupini koja je primala MDMA i za koje su bili dostupni podaci više nije zadovoljavalo kriterije za dijagnozu PTSP-a, u usporedbi s 32 % u kontrolnoj skupini koja je primala placebo uz istu terapiju. 

Zbog ovih i sličnih rezultata, razvojni programi terapije MDMA-om i psilocibinom dobili su FDA-ovu oznaku „breakthrough therapy“, koja omogućuje ubrzani razvoj i regulatornu procjenu, tako da ćemo u narednim godinama pratiti zanimljiv razvoj primjene.



Kako ste se vi zainteresirali za ovu temu? Što vas je privuklo ovakvom, za sada nekonvencionalnom medicinskom pristupu rješavanju problema?


Izmijenjena stanja svijesti, psihodelici i druge „tabu“ teme o kojima se u javnosti malo govorilo uvijek su mi bili zanimljivi, a kada mi je pred kraj fakulteta pod ruku došlo istraživanje o psihodelicima na zdravoj populaciji i slični radovi, ostao sam iznenađen koliko je toga što sam čuo o psihodelicima iskrivljeno ili jednostavno krivo. Tada je krenulo istraživanje teme koje traje i danas, a s njim i potreba da prenesem nalaze iz ovog područja, pa i organiziram konferenciju za naše stručnjake i javnost. Teško je vidjeti nešto s tolikim potencijalom za mentalno zdravlje i ne imati potrebu barem malo doprinijeti diskursu na našem području.



Koliko sam shvatio, psihodelici se primjenjuju kod psihičkih bolesti, kao i ovisnosti?


Tako je, ovisnosti su također među područjima istraživanja i primjene psihodelika u kojima postoje neki dobri nalazi. Druga područja su depresija, anksioznost i PTSP, a u zadnje vrijeme istražuju se i druga područja poput poremećaja prehrane. Često vidimo obećavajuće rezultate kod poremećaja koje karakteriziraju rigidni obrasci ponašanja i mišljenja. Upravo kod takvih poremećaja ova iskustva nude jednu vrstu “reset” gumba, koji onda olakšava promjene u načinima mišljenja i obrascima ponašanja. 



Ovo je već treća konferencija na temu psihodelika i njihove primjene u medicinske i terapeutske svrhe. Kako su prošle prve dvije i kakve su povratne informacije? Ovu su konferenciju već prepoznali i stručnjaci. Kakve su njihove povratne informacije?


Tako je, 2023. i 2025. održane su konferencije koje su imale program uživo, kao i prijenos putem live streama. Okupile su više od 800 sudionika, a povratne informacije bolje su nego što smo mogli očekivati. Prva konferencija bila je na neki način „testiranje voda“, a završila je prebacivanjem u veći prostor zbog velikog interesa. Na drugoj smo imali dvije pozornice i veći broj međunarodnih stručnjaka koji ove supstance zapravo primjenjuju u svom istraživačkom ili kliničkom radu.


Publiku mahom čine stručnjaci iz područja medicine, psihologije i psihoterapije, kao i studenti i zainteresirana javnost. Posebno nam je drago da su posljednje i nadolazeće izdanje prepoznale i Hrvatska liječnička komora, Hrvatska psihološka komora i Hrvatska komora psihoterapeuta, koje akreditiraju sudjelovanje na konferenciji kao oblik usavršavanja naših stručnjaka.



Što možemo očekivati na trećoj konferenciji, koje teme i hoćete li imati goste?


Usudio bih se reći kako ove godine imamo najjači program do sada: sedamnaest izlaganja koja pokrivaju gotovo sve što se trenutno događa u znanosti psihodelika.


Posebno smo ponosni na Michaela i Annie Mithoefer. To je klinički par koji je predvodio MAPS-ova istraživanja MDMA-om potpomognute psihoterapije PTSP-a i educirao velik broj terapeuta u tom području. Na konferenciji će odgovarati na pitanja sudionika u Q&A sesiji, pa ćemo iz prve ruke čuti kako ta terapija izgleda u praksi. Tu je i dr. Aleksandra Wingert s Imperial Collegea u Londonu, jednog od vodećih svjetskih centara za istraživanje psihodelika. Ona će govoriti o mikrodoziranju bez senzacionalizma. Dr. Tommaso Barba predstavit će nove kliničke perspektive DMT-a. Tadeusz Hawrot iz europskog saveza PAREA donosi pregled toga gdje je Europa po pitanju regulacije i dostupnosti psihodelične terapije.


Jako mi je drago što raste i domaća i regionalna scena. Psihijatar Javor Vouk Kamenski govori o psihoplastogenima, a dr. Sofija Stojadinović o ketaminom potpomognutoj psihoterapiji. Kolege iz Srbije predstavit će knjigu Psihodelici: izazovi liječenja, granice spoznaje i svijesti i razgovarati o njoj. Imamo i niz mlađih istraživača sa sustavnim preglednim radovima o psilocibinu, kompetencijama terapeuta i integraciji psihodeličnih iskustava.



Unatoč sve većem broju istraživanja i pozitivnim rezultatima, psihodelici su još uvijek prilično kontroverzna tema. Koje su najveće prepreke njihovoj široj primjeni u medicini? Je li riječ prvenstveno o zakonskim ograničenjima, nedovoljnom poznavanju njihovih učinaka ili društvenim predrasudama?


Moglo bi se reći da se radi o interakciji svega navedenog, ali i dodatnom čimbeniku, a to je promjena paradigme liječenja u psihijatriji, ako govorimo strogo o medicinskoj primjeni. Dakle, ne radi se o testiranju novog lijeka koji osoba dobije na recept, ide kući i uzima ga svaki dan. Radi se o pripremi i višesatnoj podršci, interakciji i praćenju. Sve to zahtijeva promjenu razmišljanja o tretmanu kao takvom, stjecanje nekih novih znanja i vještina stručnjaka te provođenje istraživanja za kreiranje što boljih protokola… U svakom slučaju, radi se o složenom procesu. No, neke zemlje pokazuju kako je implementacija ovih promjena moguća te se iskreno nadamo uskoro vidjeti prva klinička istraživanja na ovom području.



Često se govori o pozitivnim učincima psihodelika, no koliko je važno naglasiti i moguće rizike? Postoje li osobe kojima se takva terapija nikako ne bi preporučila i koliko je važna stručna priprema, nadzor tijekom iskustva i naknadna psihoterapijska integracija?


Rizici se u kliničkim studijama nastoje smanjiti pažljivim odabirom sudionika, dobrom pripremom i podrškom tijekom i nakon iskustva. Iako ni tada nisu u potpunosti isključeni, dosadašnja istraživanja jako rijetko prijavljuju neželjene efekte. S obzirom na sve veću popularnost psihodelika u javnom prostoru, valja skrenuti pažnju i na to da se osobe s psihotičnim poremećajima ili poviješću manije često isključuju iz kliničkih istraživanja klasičnih psihodelika. 

Kada govorimo o primjeni psihodelika, valja biti jasan oko toga da ona nije za svakoga. Dosadašnja istraživanja pokazuju potencijal kod određenih populacija, uključujući i zdravu, ali i dalje se radi o intenzivnim iskustvima u kojima su dobra priprema, stručan nadzor i integracija iskustva važni za smanjenje rizika i ostvarivanje mogućih koristi.



Kako vidite budućnost psihodelične medicine u Hrvatskoj i regiji? Možemo li u sljedećih desetak godina očekivati da psihodelički potpomognuta psihoterapija postane dio službenog zdravstvenog sustava ili nas do toga čeka još dug put?


Ovo se polje nedvojbeno razvija, iako vani nešto brže. Vidimo po interesu i nekim novim momentima (primjerice, osnivanju Hrvatskog društva za istraživanje psihodelika) da se stvari događaju i kod nas. Nisam siguran što očekivati u sljedećih deset godina, ali nadam se da ćemo tada već moći govoriti o kliničkim studijama na hrvatskom uzorku i da ćemo imati barem jednu ili dvije institucije u kojima će osobe moći imati ova iskustva uz stručan nadzor. Vjerujemo da će nadolazeća konferencija i slični događaji u budućnosti približiti ove teme našim stručnjacima te ih potaknuti na suradnju i razvoj ovog polja i na domaćem terenu. Krajnji cilj koji uvijek imamo na umu je smanjenje patnje i podizanje kvalitete života osoba koje se svakodnevno bore za svoje mentalno zdravlje. 





Komentari


Logo Ananda.png
bottom of page