Nezadovoljstvo sobom - ključ kriticizma, laganja i ogovaranja


Svi se u određenom trenutku možemo poistovjetiti s određenom emocijom koja je poput unutarnjeg kompasa i pokazuje naše cjelokupno duhovno stanje. Emocije su glasnici koji nas obavještavaju o uvjerenjima koja nosimo u sebi. Kreću se na ljestvici od izrazito niskih i negativnih do vrlo visokih, pozitivnih stanja povezanih s osjećajima ljubavi i radosti. Kroz određenu emociju u svakom trenutku možemo mnogo toga otkriti o sebi.
Izvor: duhovni-razvoj.blogspot.com
Posebno ako nas dulje vrijeme prate negativne emocije poput depresije, malodušnosti i slično, trebali bismo se zapitati koja uvjerenja pridonose tome da se neprestano zadržavamo na najnižim emocionalnim razinama. U svakom slučaju, neželjene emocije, gubitak energije i životne radosti upućuju na nezadovoljstvo sobom, svojim zdravljem, ukućanima, načinom života, poslom koji obavljamo, financijama... Uvijek postoji mnoštvo uzroka, odnosno uvjerenja, koje povezujemo sa svojim stanjem.
Nezadovoljstvo sobom i vlastitim životom tako nas neprestano održava na niskim vibracijama i uvlači u sve dublje stanje nezadovoljstva. Zbog toga podliježemo različitim oblicima negativnog ponašanja, među kojima je kritiziranje možda jedan od najštetnijih načina izražavanja vlastitog nezadovoljstva.
Kažu da svijet ne vidimo onakvim kakav jest, nego onakvim kakvi smo mi sami. Većina nas sigurno će potvrditi da nam u trenucima kada smo sretni, zadovoljni i ispunjeni rijetko pada na pamet razmišljati o drugima i kritizirati ih. Ponekad smo toliko zaokupljeni vlastitom srećom da nam svi oko nas postaju dragi i da bismo ih bez ikakva razloga zagrlili i poljubili.
U nekim drugim okolnostima, kada smo mrzovoljni i nezadovoljni, iste nas te osobe iritiraju. U prometu postajemo nervozni, smetaju nam prolaznici i gužve u trgovačkim centrima, u svemu pronalazimo mane i prepuštamo se kritiziranju.
Ogovaranje i tračanje drugih ljudi nije ništa drugo nego kritiziranje koje proizlazi iz nezadovoljstva vlastitim životom. Upravo kada ogovaramo i kritiziramo kolegicu s posla koja je odjenula prekratku suknju ili se upustila u vezu s oženjenim šefom, trebali bismo se zapitati kojim smo dijelom vlastitog života nezadovoljni i što nas zapravo potiče na takvo ponašanje. Osobe koje se bave takvim stvarima često nam više govore o sebi nego o onima koje ogovaraju i kritiziraju.
Postoje ljudi koji u životu nisu uspjeli ostvariti neke svoje namjere pa počinju primjećivati kako je svaki „seljak” uspio u gradu, kako svaka „fukara” ima više novca od njih, vozi bolji automobil i slično. Time zapravo najviše govore o vlastitim uvjerenjima.
Doista bismo se uvijek trebali baviti sobom jer možemo mijenjati samo vlastiti dio svijeta. Naša paralelna stvarnost uvijek odgovara našoj osobnoj vibraciji i odražava upravo ono u što vjerujemo. Moramo znati da nam neki „seljak” koji je došao u grad ne može oduzeti ono što nam pripada niti nam uskratiti našu životnu sreću i ono što nam je namijenjeno.
Kvaliteta naše energije u stanju kritiziranja doista je vrlo niska i nedostatna za stvaranje bilo kakvog uspjeha. Kao društvo, na ovim prostorima nalazimo se u stanju masovnog kritiziranja države i ljudi na vlasti. To nam ne pomaže u procesu osobnog ostvarivanja. Bez obzira na to koliko takvo kritiziranje bilo opravdano, njime nanosimo štetu sami sebi jer ostajemo zarobljeni u nezadovoljstvu, koje je povezano s niskim vibracijama i prenosi se dalje na našu obitelj, dom, osobne odnose i druge dijelove života. Istodobno se, uz bilo kakvo kritiziranje, u naše energetsko polje uvlače različite negativne emocije pa kao narod počinjemo vibrirati na razini žrtve i poprimamo kolektivno sivilo.
S druge strane, vratimo li se osobnoj razini, primijetit ćemo da kritiziranje često usmjeravamo i prema samima sebi. Ponekad ono proizlazi iz uvjerenja da drugi imaju loše mišljenje o nama. Takvo uvjerenje zapravo može biti odraz našeg lošeg mišljenja o samima sebi i osjećaja da smo u životu nešto pogrešno učinili, zbog čega smatramo da nismo vrijedni poštovanja i uvažavanja. To može biti snažno povezano s osjećajem krivnje koji nosimo iz obiteljskih odnosa. Naši roditelji možda su, zbog vlastite nesvjesnosti i neznanja, opteretili našu životnu energiju osjećajem krivnje koji je proizlazio iz njihovih frustracija i nezadovoljstva sobom.
Doista, malo što može tako snažno iscrpljivati životnu energiju kao život s osjećajem krivnje. Budući da smo navodno „krivi” što smo se rodili i što smo svojim prisustvom opterećivali roditelje, jer se oni nisu najbolje snašli u svojim životima s nama, od najranije dobi nosimo nerazriješene račune.
Zamislimo da je riječ o neplaćenim računima za struju i vodu koje skupljamo 30, 40 ili više godina. Dug se s vremenom nagomilao jer ga nismo pravodobno riješili i nikada nismo raščistili odnose s roditeljima. Zato smo odrasli s temeljnim nezadovoljstvom sobom, odnosno s velikom dozom samokritičnosti.
Što osoba koja je odrasla uz stalno kritiziranje može ponuditi drugima osim istog tog kritiziranja? Kažu da, kada stisnemo naranču, iz nje može izaći samo sok od naranče, ništa drugo. Isto tako, u različitim životnim okolnostima iz nas izlazi samo naša vlastita bit, naš sok ili otrov koji nosimo u sebi.
Rezultati koje postižemo uvijek su u skladu s našom biti i odražavaju se na naše odnose, financije, posao i druge dijelove života. Ako u sebi doista nosimo otrov, on će se pokazati kroz kritiziranje drugih, laganje, varanje i ogovaranje.
Onaj tko je istinski zadovoljan sobom i poštuje samoga sebe zasigurno neće trovati svijet oko sebe. Vlastitu bol nikada nećemo izliječiti nanošenjem boli drugima. Osjećaj krivnje nećemo izliječiti tako što ćemo ga nametati drugima, kao što ni vlastito kritiziranje i nezadovoljstvo sobom nećemo izliječiti upućivanjem kritika drugima.
Na taj način samo ćemo ulaziti u sve veće sukobe i udaljavati se od onoga što bismo u svojoj biti trebali biti. To pridonosi sve dubljem nezadovoljstvu, a naše emocije uvijek nam pokazuju u kakvom se stanju trenutačno nalazimo.
Ako nismo zadovoljni emocijom koju osjećamo, to je znak upozorenja da nismo ondje gdje bismo trebali biti. Situacija je posebno zabrinjavajuća kada se dulje vrijeme nalazimo u stanju depresije i nezadovoljstva. To je, prema ovom duhovnom shvaćanju, znak da nismo usklađeni sa svojim nefizičkim ja, kao da je vlak iskočio iz tračnica.
Iako smo svi možda u manjoj ili većoj mjeri nekoga povrijedili tijekom života, sigurno smo u nekom trenutku shvatili da se time ne ponosimo i da bismo najradije promijenili neke dijelove prošlosti. Sve je u redu dok preispitujemo sebe i bavimo se vlastitom dušom. Problem nastaje kada ne uviđamo koliko štetimo svojoj duši vjerujući da činimo nešto bezazleno. Primjerice, uvjeravamo se da „ne ogovaramo, nego samo prenosimo istinu” ili da ne varamo partnera, nego „samo pokušavamo ugoditi sebi”. Trebali bismo znati da sve što radimo na neki način radimo i sebi, bilo da pridonosimo vlastitom napretku ili nazadovanju. Računi se pritom uredno gomilaju u ladici.
Možda je najvažnije shvatiti da svaka nerazriješena energetska veza između nas i druge osobe ostaje otvoreno pitanje koje nam oduzima energiju. Svako uplitanje u energetiku druge osobe, primjerice kroz ogovaranje, prema ovom shvaćanju aktivira određene karmičke posljedice i na naš račun upisuje dodatni teret. Taj se teret može odraziti i na naše financije, pa se može dogoditi da doista osjetimo financijski manjak ili da se posljedice pokažu u nekom drugom području života. Kao da se, prema načelu trenutačne karme, naplata dogodi upravo na tom području.
Ako u životu općenito „šepamo” na području financija, zdravlja ili nečeg drugog, dodatno opterećivanje negativnom energijom zasigurno nam nije potrebno. Već smo u minusu i takvim ponašanjem samo ga povećavamo. Svi imamo područja života u kojima smo energetski snažniji i ona u kojima smo slabiji. Slično je i s organima u tijelu: postoje oni koji su osjetljiviji pa se određeni zdravstveni problemi neprestano ponavljaju jer se stres i sukobi odražavaju upravo na najslabijem organu. Primjerice, nakon svakog stresnog razdoblja na poslu ili kod kuće možemo dobiti upalu grla i visoku temperaturu ili upalu mokraćnih organa.
Isto tako, možemo imati osjetljivo područje financija pa svaki stres ili sukob dodatno pojačava gubitke i odljev novca jer je upravo to naša slaba energetska točka.
Dakle, ako nismo dovoljno energetski, financijski i zdravstveno snažni da bismo svoje stanje mogli nazvati zadovoljavajućim, ne bismo se trebali dodatno opterećivati negativnom energijom. S druge strane, ako jesmo dovoljno snažni i zadovoljni, takve nam negativnosti neće ni trebati niti ćemo se njima baviti.
Iz toga proizlazi zakonitost prema kojoj je uzrok našeg uplitanja u negativnost često već postojeća energetska slabost, gubitak energije, nezadovoljstvo i unutarnji sukob.
Umjesto da se prepuštamo negativnim stanjima, trebali bismo se baviti sobom i tražiti načine kako poboljšati vlastito stanje. To nećemo postići prepuštanjem negativnim obrascima ponašanja, nego upravo suprotno – kada u svakom iskušenju prepoznamo priliku da se odupremo porivu za kritiziranjem, ogovaranjem, laganjem i varanjem.
Tek tada možemo računati na to da će energija raditi u našu korist. U vlastitom životu imamo mnogo situacija u kojima moramo pobijediti sami sebe, odnosno nadvladati svoju staru verziju i stvarati novu, bolju verziju sebe. Takve su situacije često prikrivene u naizgled beznačajnim sitnicama. No one su poput slavine koja kaplje: kap po kap može stvoriti golem račun. Zato bismo trebali obratiti pozornost na svaku kapljicu.





Komentari