Ako se želiš osloboditi, priznaj si samo jedno

Foto: Unsplash - Marcos Paulo Prado

Priznaj sebi da te je strah. Ako želiš osloboditi svoje biće, svoj um i srce, priznaj sebi da te je strah. Često sebe precjenjujemo i ne želimo se suočiti sa svojim slabostima koje svi imamo. Volimo sliku o sebi kao hrabru i snažnu osobu. U nekim situacijama doista se pokažemo hrabrima, ali unatoč tome svatko nosi svoje strahove. Jedan od najvećih strahova jest suočiti se sa samim strahom. Takvo suočavanje je zrcalo istine našeg bića. Svi smo ranjivi i tu ranjivost moramo priznati sebi – prihvaćanjem strahova.

Prihvaćanje straha jednako je prihvaćanju samih sebe. Prihvaćanje straha jest ljubav prema sebi, jer znači da se volimo unatoč slabostima. Prihvaćanje slabosti je prihvaćanje ljudske prirode. A prihvatiti svoju prirodu znači prestati bježati od sebe.

U toj tišini priznanja događa se nešto duboko: prestaje borba. Kada prestaneš bježati od straha, on gubi svoju moć nad tobom. Ne zato što nestaje, nego zato što ga više ne doživljavaš kao neprijatelja. On postaje učitelj – pokazuje ti gdje si nesiguran, gdje trebaš rasti i gdje si zaboravio vjerovati sebi.

Istinsko buđenje svijesti ne dolazi iz savršenstva, nego iz iskrenosti. Iz trenutka kada pogledaš sebe bez uljepšavanja i kažeš: “Da, bojim se.” U toj rečenici krije se početak slobode. Jer tek kada priznaš strah, možeš birati kako ćeš djelovati – iz njega ili unatoč njemu.

Povjerenje u sebe ne znači da nemaš strahove. Povjerenje znači da znaš da ih možeš nositi. Da znaš da si veći od svakog osjećaja koji prolazi kroz tebe. Da znaš da, čak i kada se bojiš – možeš napraviti korak.

Voli sebe priznavanjem slabosti.

Voli sebe istinom.

Voli sebe i onda kada nisi ono što si želio biti.

Priznaj sebi da te je strah gubitka.

Priznaj sebi da te je strah nedostatka ljubavi.

Priznaj sebi da te je strah smrti i gubitka voljenih.

Priznaj sebi da te je strah neuspjeha i odbacivanja.

I nakon svakog priznanja, ostani uz sebe.Ne okreći se protiv sebe. Ne osuđuj se.

Jer u tom ostajanju – rađa se snaga. U tom prihvaćanju – rađa se mir.A iz tog mira – rađa se život koji više ne vodi strah, nego svijest.

I tada više ne tražiš slobodu. Shvatiš da si slobodan onog trenutka kada si prestao bježati od sebe.