Što se događa kada prestanete bježati od sebe

Zamislite da na trenutak sve stane. Nema više misli poput „zašto ja?“, nema više priča o tome čija je krivnja.

Ostaje samo tiho prepoznavanje: ono što vam se događa upravo sada - bez obzira koliko bolno, zbunjujuće ili besmisleno izgledalo - nije igra neke vanjske sile.

Piše: dr. Frank M. Wanderer

Izvor: wakeup-world.com

To nije hir sudbine, nije tuđa zloba, niti okrutnost svijeta. To je nešto mnogo intimnije i dublje: posljedica starog, zaboravljenog unutarnjeg pokreta.

Pokret učinjen davno - nesvjesno, iz straha, želje ili samozaštite - u vrijeme kada još niste mogli jasno vidjeti.

Ovdje se ne radi o krivnji ili pogreškama. Naprotiv, to znači da je došlo vrijeme kada ste konačno dovoljno svjesni da vidite da su ove situacije ovdje za vas. Poput odjeka poziva koji ste nekoć poslali u svijet, a koji se sada vraćaju ne da bi vas povrijedili, već da bi vas podsjetili.

Jer Svijest koja jesi ne sudi. Ne kažnjava. Jednostavno pokazuje, iznova i iznova, nježno, kroz ogledala, gdje si bio odsutan.

Gdje si se zatvorio od sebe. Gdje si zaboravio da je sve što si ikada doživio započelo u tebi. I to ne čini da bi se osjećao posramljeno, već da bi te oslobodio.

Ta sloboda nije u tome da se više nikada ne suočiš s teškoćama. Radi se o tome da se ne povlačiš kada se teškoće pojave, da ne bježiš, da ne tražiš nekoga koga ćeš okriviti i da ne pokušavaš brzo "popraviti".

Već jednostavno biti ovdje s tim. Vidjeti to, osjećati to, disati s tim i znati: ovo je ovdje za mene. Ovaj sadašnji trenutak su vrata. Prilika. Poziv da se ponovno vratite sebi.

Ne osobnom ja, već toj dubokoj, tihoj prisutnosti koja je oduvijek bila tu iza toga.

Kada to jasno vidite, unutarnji otpor nestaje. Više ne želite "popraviti" svoj život, više ne pokušavate "poboljšati" sebe i više se ne borite da nešto "nestane".

Jer razumijete: zadatak nije izbjegavati bol, već biti prisutan u njoj, ne bježati s mjesta gdje se tiho događa transformacija.

I ova transformacija nije spektakularna. Nema svjetala, nema otkrivenja. Samo duboka, unutarnja tišina. Prostor gdje stvari nestaju same od sebe. Gdje nema ništa za dokazati, nema bitaka za voditi i nema koga uvjeriti.

Jer znaš: Svijest koja jesi već je cjelovita. I sve što se događa jednostavno je dio razvijanja tog prepoznavanja.

Više ne moraš tražiti uzroke izvana. Ne moraš sve razumjeti. Samo vidjeti. Duboko, otvoreno, bez osuđivanja. I to viđenje - ovaj jasan, probuđen pogled - ono je što sve mijenja.

Jer u trenutku kada vidiš da je sve to izraslo iz tebe, više nisi žrtva. Više nisi pijun okolnosti. Već onaj koji promatra iz tihog prostora Svjesnosti.

Onaj koji je prisutan. I tko zna: sve što je sada su vrata. Povratak sebi. Prilika da se vratiš kući tamo gdje si oduvijek istinski bio.