Tajne Monsanta, GMO-a i zašto se glifosat želi zabraniti u EU

Monsanto – ime koje i danas izaziva burne rasprave, iako kompanija formalno više ne postoji. Osnovan 1901. u SAD-u, Monsanto je izrastao iz kemijske industrije u giganta poljoprivredne biotehnologije, najpoznatijeg po GMO sjemenu i herbicidu Roundup, čija je aktivna tvar glifosat.

Glifosat je najkorišteniji herbicid na svijetu. Djeluje tako da blokira enzim ključan za biljke, pa se dugo smatrao relativno bezopasnim za ljude i životinje. Međutim, posljednjih desetljeća njegova se upotreba sve više dovodi u pitanje. Dok ga Svjetska zdravstvena organizacija klasificira kao “vjerojatno kancerogen”, američka i europska regulatorna tijela tvrde da nema dovoljno dokaza da izaziva rak u uobičajenim uvjetima primjene. Rezultat je globalna podjela – neke ga zemlje zabranjuju ili ograničavaju, dok ga druge nastavljaju koristiti u ogromnim količinama.

Kontroverze oko Monsanta ne staju na zdravlju. Procurili su interni dokumenti poznati kao “Monsanto Papers”, koji su pokazali kako je kompanija pokušavala utjecati na znanstvene studije i regulatore. Monsanto je bio poznat i po agresivnim tužbama protiv farmera zbog patenata na GMO sjeme, a kritičari tvrde da je stvorio sustav ovisnosti – poljoprivrednik kupuje sjeme, ali i herbicid koji je posebno vezan uz njega.

Godine 2018. Monsanto je kupila njemačka kompanija Bayer, a ime Monsanto povučeno je iz upotrebe. Ipak, to nije ugasilo kontroverze – Bayer se suočio s tisućama tužbi ljudi koji tvrde da im je glifosat izazvao rak, pa je do sada isplatio desetke milijardi dolara u nagodbama.

Monsanto je tako postao simbol “zle korporacije” – u javnosti više od imena, gotovo mit. Kritičari ga vide kao oličenje spoja profita, znanosti i politike, dok ga branitelji opravdavaju tvrdnjom da bez herbicida i GMO hrane ne bi bilo dovoljno za rastuću populaciju.

Danas, iako imena Monsanto službeno više nema, njegov se utjecaj i dalje osjeća u globalnoj poljoprivredi, a rasprava o glifosatu ostaje otvorena. Ključno pitanje je isto: koliko smo spremni žrtvovati prirodu i zdravlje u ime obilnije i jeftinije hrane?