Manifest slobodnih odnosa

Foto: Unsplash - Sasha Freemind

Odnos nije mjesto na kojem se spašavamo.

Nije terapija, nije regulacija i nije utočište od vlastite praznine.

Odnos je susret dviju osoba koje već znaju biti sa sobom.

Autor: D.P.

U suvremenim odnosima često se miješaju pojmovi bliskosti i dostupnosti, ljubavi i regulacije. Mnogi ljudi ulaze u odnose ne zato što žele dijeliti život, nego zato što traže nekoga tko će im pomoći da se osjećaju bolje. U tom kontekstu druga osoba postaje regulator: izvor smirenja, potvrde, smisla i emocionalne stabilnosti. Odnos tada prestaje biti susret dviju slobodnih osoba i postaje sustav obaveza, očekivanja i tihe potrošnje energije.

Nasuprot tome stoji osoba kojoj je dobro u vlastitom društvu. Ona ne traži odnos da bi se osjećala cjelovito, jer cjelovitost već živi. Samoća joj nije prijetnja, nego prostor mira, jasnoće i slobode. Upravo zato takva osoba ne ulazi olako u odnose ,ne iz zatvorenosti, nego iz odsustva potrebe. Ona ne traži da je netko ispuni, pokrene ili spasi.

Ta se razlika vrlo jasno osjeća energetski. Kada netko dolazi s potrebom za regulacijom, njegova prisutnost nosi pritisak: potrebu za odgovorom, za stalnim kontaktom, za emocionalnim odazivom koji će mu pomoći da se osjeća sigurnije, mirnije ili življe. To se često manifestira kroz učestale kontakte, nelagodu u tišini, potrebu za potvrdom ili implicitni zahtjev da druga osoba bude stalno dostupna.

Za one koji su osjetljivi na energiju, takva dinamika prepoznaje se gotovo trenutno. Tijelo reagira prije razuma: javlja se umor, zasićenost, povlačenje. Ne zato što nema interesa, nego zato što je jasno da odnos traži više nego što nudi. Odnos tada prestaje biti razmjena i postaje obaveza , kanal kroz koji se preuzima tuđa emocionalna težina.

Takvi odnosi su rijetki. Tihi, Nenametljivi. Ali prepoznatljivi po jednom jednostavnom kriteriju: ne traže da se itko spašava jer svi koji u njih ulaze već stoje na vlastitim nogama.

Posebno je važno razlikovati odnos od reanimacije

Odnos ne bi smio služiti tome da te netko diže iz mrtvih. Kada se od druge osobe očekuje da vraća volju, smisao, energiju ili životnost, odnos gubi ravnotežu. Onaj tko je stabilniji postaje izvor, a ne suputnik; nositelj, a ne partner. Takva dinamika neminovno iscrpljuje, koliko god se nazivala ljubavlju.

Zrela povezanost započinje ondje gdje postoji samoregulacija. Ondje gdje su obje osobe sposobne nositi vlastite emocije, tišinu i nesigurnost, bez potrebe da ih netko drugi umiruje ili „drži“. U takvom odnosu komunikacija nije stalna, ali je stvarna. Tišina ne izaziva tjeskobu, nego povjerenje. Sloboda ne znači udaljenost, nego odsustvo kontrole.

Osoba koja traži takav odnos ne traži emocionalnu rezervu. Ne traži nekoga tko će se prilagođavati, objašnjavati granice ili odustajati od vlastitog ritma. Traži energetsku jednakost susret dviju osoba koje su već žive, prisutne i povezane sa sobom. Odnos tada nije potreba, nego izbor; ne uvjet za dobrobit, nego prostor u kojem se dobro dijeli.

Biti sam nije manjak, nego provjera. Tek osoba kojoj je dobro u vlastitom društvu može birati odnos bez straha, bez pritiska i bez kompromisa koji iscrpljuju. Tek tada odnos postaje dodatak životu, a ne njegovo uporište.

Takvi odnosi su rijetki. Tihi. Nenametljivi.

Ali prepoznatljivi po jednom jednostavnom kriteriju: ne traže da se itko spašava jer svi koji u njih ulaze već stoje na vlastitim nogama.

Oni koji znaju biti sami imaju najveći kapacitet za ljubav. Za bilo kakvu vrstu odnosa.

Samoća je postala ugodna, prošlo je vrijeme, i kroz njega je došao mir.

Sada se zna biti sam, a opet otvoren za susret; hodati zajedno, a ostati cjelovit i prisutan u sebi.

Ponekad, na kraju svega, to bude susret sa samim sobom.

Nekad mozemo biti okidač nekome da se trgne ili ta osoba nama da se mi preusmjerimo u višu vibraciju

No dugoročno teško da ćemo izdržati u tom odnosu jer bi to mogao postati obrazac ponašanja i onda se opet vrtimo u krug...

Mogu sad biti mudra nakon 20 g braka i pokušaja veza koje nisu vodile nikud baš zbog energetskih nekompitabilnosti kako u intimnim odnosima tako i u prijateljstvu ali u tome i je čar dozrijevanja.

Mislim da je noćas pjesnik u meni umro sa cijelom hrpom jeftine romantike (figurativno ,trenutak spoznaje)I da sam ostarila barem decenij al osjećam se nekako okej sama sa sobom

Ali i u odnosu s drugima.

Važno je postaviti zdrave granice i biti u ravnoteži kako sa sobom tako i sa drugima.🥰