Lovci sakupljači – društvo bez ratova; učitelji života i čuvari kolijevke čovječanstva

Foto: Ananda

U današnje vrijeme kada rat postaje „novo normalno“ i kada se ratno stanje podrazumijeva kao uobičajena kolektivna svijest, dio nas si postavlja pitanje da li je život bez rata utopija ili realnost?

Donedavno se je smatralo da je vizija svijeta bez rata samo utopija hipija. Tijekom vremena antropolozi i arheolozi dokazali su da društva bez rata nisu san i utopija nego realnost. Kasnije ćemo raspraviti je li moguće da i tehnološki razvijeno društvo može živjeti bez sukoba. Potrebno je napomenuti da ćemo za naše društvo u kojem živimo izbjegavati riječi kao što su „moderan-o“, „napredan-o“ i slično. Naime moderan čovjek ili napredno društvo su relativan pojam i dovodi u zabludu. Primjera ima beskonačno: od ratova, tehnologije koja nam je trebala „olakšati“ život što nije, bolesti, i ostale društvene pojave i djelatnosti.

Osim određenih etničkih skupina i zajednica Inuita, najpoznatiji društva koja žive bez ratova su lovci sakupljači u Africi. Osim lovaca sakupljača u Africi, postoje i društva u drugim dijelovima svijeta koja žive takvim načinom života ali jedan dio njih je agresivan. Zabluda je da su agresivni samo zato jer „znaju“ da će kao društvo propasti zbog bliskog kontakta jer su zabilježeni slučajevi prijetnje ubojstvom ako ne dobiju neki predmet ili odjeću. Jedan od primjera jest etnička skupina…. Detalji o njihovom životu zabilježeni su u dokumentarcu DW-a:

Hadzabe ili Hadza

Da se vratimo lovcima sakupljačima u Africi. Jedni od najpoznatijih društva su Hadzabe ili Hadza u Tanzaniji. Osim njih poznati su i San narodi (popularno zvani Bušmani) koji žive na području Namibije, Bocvane i Južne Afrike.

Genetički Hadzabe su potpuno različiti od ostalih ljudi. Jezik im je specifičan po tzv. „klik“ glasu zbog čega su njihov jezik lingvisti svrstavali u kojsansku skupinu jezika. Zbog nedostataka ostalih srodnosti kasnije je njihov jezik maknut iz kojsanske skupine i stavljen u posebnu, izoliranu skupinu jezika. No i dalje ostaju nedoumice oko svrstavanja njihovog jezika. Kada se u pismu (kojeg lovci sakupljači nemaju) piše klik onda se u pravilu stavljaju znakovi !/c/q/x što ovisi o jeziku i o tome je li klik zubni, alveolarni ili lateralni (pojednostavljeno). Za detalje vidi OVDJE.

Tzv. klik jezici svrstavaju se u ne Bantu jezike.

Život Hadzabe danas

Hadzabe i danas žive gotovo potpuno jednako kao što su narodi živjeli i pred nekoliko desetaka tisuća godina. Postoje određene prilagodbe o kojima ćemo kasnije u tekstu, ali suština njihovog načina življenja nije se promijenio desecima tisuća godina. Lovci sakupljači na određenoj lokaciji ostaju sve dok ima hrane u okolici što može biti i do nekoliko mjeseci. Žive u pećinama ili naprave šatore od bilja koje pronađu u okolini.

Muškarci svaki dan odlaze u lov. Love sve životinje osim hijene. Hijene jedu sve na što naiđu pa tako i  ostavljeno mrtvo tijelo članova društva. Zbog vjerovanja da duh čovjeka ulazi u hijenu nju ne jedu. U nekim istraživanjima utvrđeno je da ponekad neke skupine ulove i hijenu.

Žive u skupinama od 20-30 ljudi. Poslovi su podijeljeni po spolovima. Muškarci odlaze u lov, dok žene skupljaju plodove, korijenje i vodu. Ukoliko muškarci ništa ne ulove, uvijek imaju za jesti plodove i oko hrane se ne brinu nego se prepuštaju životu iz dana u dan. Njihov način života jest praktični primjer kako se doslovno živi iz dana u dan. Tijekom dana muškarci i žene su odvojeni. Muškarci u pravilu razmjenjuju priče iz lova dok su žene zasebno sa djecom. Tijekom noći parovi idu skupa spavati. Zajedničko duženje događa se kada se ulovi veća lovina kao što je antilopa ili prilikom nekih proslava.

U zajednici ne postoji vođa skupine u pravom smislu riječi, ali postoji starješina kojeg se poštuje i pita za savjete. Odluke donose zajednički i muškarci i žene. Lovci sakupljači su primjer egalitarnog društva koje funkcionira u praksi.

Ako dođe do ozbiljnije svađe, jedna od osoba u sukobu odlazi u drugu zajednicu i time se riješi spor.

Sa njima žive i psi koji im ne pomažu u lovu, nego jedu kosti i iznutrice.

Promjene u načinu života

U današnje vrijeme neke zajednice Hadzaba koriste novac, noževe i strelice od modernih izuma. Osim toga imaju obuću koja je napravljena od automobilskih guma i neke skupine nose odjeću ako judobiju od posjetitelja. Novac zarađuju prodavanjem suvenira, a njima kupuju marihuanu i strelice od naroda Dogona koji su kovači. Marihuanu ponekad nađu i u prirodi.

Unatoč tome što neki trguju novcem i što imaju svijest o posjedovanju (ne u pravom smislu riječi), još uvijek žive svojim načinom života. Postoje primjeri gdje moderna civilizacija uništava ovaj način života (npr. doticaj s alkoholom) stoga je bitno da im se osigura zemlja gdje će moći nastaviti svojim načinom života.

Zemlja na kojoj žive lovci sakupljači stalno se smanjuje s obzirom na rast populacije i širenje naselja. Određene skupine koje se bore za očuvanje tradicionalnog načina života zastupaju lovce sakupljače pred vladama i nastoje im osigurati zemlju na kojoj mogu mirno živjeti.

Tanzanijska vlada pritišće Hadzabe da se „bolje“ brinu za bolesne članove i da pozovu doktora u zajednicu kada je netko bolestan.

Način života lovca sakupljača iz perspektive zapadnog čovjeka je poprilično jednostavan: ujutro odlazak u lov (muškarci) ili skupljanje plodova (žene). Tijekom dana odmaranje i razgovori o lovu (muškarci) ili o skupljanju plodova i djeci (žene). Studija iz 2023. godine pod nazivom „The Mith of Man the Hunter“ ukazuje da je kod 80% lovačko-sakupljačkih društava zabilježeno da i žene love. Studija je rađena na 63 zajednice lovaca sakupljača na svim kontinentima. Od 63 zajednice u 50 je zabilježeno da su i žene lovile. Studija je pokazala da žene kao lovci imaju važnu ulogu kao lovci.

Foto: Ananda

Vjerovanje

Očekivano, jednostavan život ima za posljedicu i jednostavno vjerovanje koje je prahistorijsko – vjerovanje u Sunce, odnosno Boga kojeg nazivaju Ihsoko. Imaju dualističko vjerovanje u dan i noć koji se izmjenjuju kao i ciklusi života. U nekim pričama bog Sunce stvorio je čovjeka i životinje. Njihovo vjerovanje je ujedno i animizam jer vjeruju u duhove prirode i životinje.

Od mitova, spominje se Indaya – čovjek koji se je nakon smrti vratio u svoj dom. Ovo je klasična priča koja se može naći u svim kulturama, a simbolizira smrt našeg identiteta i rađanje novog, preporođenog ja. Svoje preminule ostavljaju na zemlji, ali ih u zadnje vrijeme tanzanijska vlada pritišće da barem donekle zakopaju preminulu osobu čime uništavaju njihov način života.

Kultura i umjetnost

Hadzabe imaju kulturu i umjetnost. Znaju svirati i pjevati. Instrumente izrađuju od dostupnih materijala koje pronađu u okolini kao što su tikve. U današnje vrijeme žene izrađuju nakit materijalima koje dobiju izvan zajednice. Na primjer narukvice izrađuju od plastičnih perlica, kuglica i slično. Osim tih materijala upotrebljavaju i materijale dostupne u prirodi kao što su suhe grančice za izradu torbi. Hadzabe nemaju pismo stoga nemaju zapise o svojem životu i kulturi.

Možemo li od lovaca sakupljača naučiti živjeti bez rata?

Lovci sakupljači su zajednice koje ne poznaju rat kao današnje tehnološko napredno društvo. Ovdje se postavlja pitanje možemo li nešto naučiti od njih i to znanje primijeniti u praksi? Neupitno je da to nije lako zbog složenosti našeg društva, ali imamo odgovornost i obavezu učiniti nešto za boljitak društva.

Mnogi će odmah reći da je to nemoguće zbog razlika u načinu života, a samo neke od njih su:

-        Male zajednice (mali broj ljudi)

-        Jednostavan način života

-        Nevezanost uz materijalne objekte i fizičko tijelo

-        Ne poznaju sistem posjedovanja zemlje, koncept države i vlasti

-        Nemaju novčani sistem (ako koriste novac onda ga koristi samo jedna osoba), itd...

Mogu se nabrojati mnoge razlike kojima bismo ukazali da mi nemamo mogućnost da živimo bez ratovanja za razliku od lovaca sakupljača, ali postavlja se i drugo pitanje – nisu li to samo izgovori? Zar time nemamo veću odgovornost da nađemo rješenja ako znamo gdje su problemi? Nemamo li onda i veću odgovornost ako vidimo izvor problema? Zar nismo mi „napredno“ društvo pa imamo mogućnost osmisliti „napredna“ rješenja?

Brojevi mogu biti samo varka jer ratovi i sukobi uvijek su se vodili i među manjim skupinama ljudi. Broj nikada nije bio prepreka da se ljudi ubijaju i započnu sukobe i ratove, što ukazuje da je brojčani izgovor o malom broju ljudi samo zabluda. To je i osnovna razlika između kvantitativnih podataka (mjerljivih) i kvalitativnih (nemjerljivih). Dok su kvantitativni podaci jasno vidljivi i mjerljivi, za kvalitativne je potrebno dublje razumijevanje materije kojom se bavimo. Budući da je ljudima lakše tumačiti ono što vide i što je jednostavno, prvo se hvataju za mjerljive podatke. Život nije sačinjen isključivo od mjerljivih podataka, nego i od nemjerljivih koji imaju ključan utjecaj na događaje.

Kao primjer možemo uzeti svijest. Ukoliko je u društvu prihvaćena kolektivna svijest da nam netko prijeti (strah koji može biti i umjetno stvoren propagandom), onda će nam biti opravdano napasti drugu državu zbog „samoobrane“.

Ili ako je u društvu usađena svijest da je zemlja do nas, isključivo i jedino naša onda ćemo biti spremni započeti rat samo da drugi ne mogu koristiti tu zemlju.

Nadalje svijest posjedovanja niti ne moramo u potpunosti eliminirati ukoliko postanemo svjesni da treba poštivati tuđu imovinu, što uključuje tuđu zemlju, državu ili identitet.

Iz jednostavnih školskih primjera koji dominiraju svijetom jasno možemo vidjeti da su nemjerljive i nevidljive sile ključne za naše ponašanje i događaje u društvu. Čovjek ima kapacitet i potencijal da nadraste ove „dječje“ bolesti. Izgovori ukazuju na nesvjesno stanje i potrebu da se ono zadrži i živi po starim uvjerenjima.

Svijest lovaca sakupljača je na jednog drugoj razini koja je drugačija od naše. Budući da oni ne poznaju ratove možemo se zapitati što možemo naučiti od njih? Jedna od bitnih stvari jest da moramo napustiti ideju o našoj superiornosti – isprazni čašu da bi u nju stala čista voda!

Neki od glavnih problema tehnološki naprednog društva možemo opisati kao:

• Umjetno (umno) stvoreni problemi kao što su granice, rase…

• Potreba za posjedovanjem

• Nesposobnost dijeljenja

• Unutarnji kompleksi i poremećaji specifični za tehnološki naprednog čovjeka

Sve dobre ideje ili manje dobre u tehnološki naprednim društvima koje su imale u teoriji jednakost društva, u praksi su ispale kao jedne od najgorih društvenih eksperimenata. Jedan od razloga (glavni?) neuspjeha jest svijest. Naime čemu mijenjati vanjske okolnosti i uređivati društvo zakonima i ekonomskim revolucijama ako je čovjek i dalje pohlepan, gramzljiv, ratoboran… Samo je pitanje vremena kada će svaki društveni eksperiment propasti.

Moderno tehnološko društvo ne može (niti je nepotrebno) u potpunosti kopirati život lovaca sakupljača, stoga jedina prava lekcija koju možemo steći jest njihova svijest. Tehnološki napredan čovjek i dalje teži teritorijalnim sukobima, globalnoj dominaciji, uništavanje različitosti… Sve su to znakovi niže razine svijesti i bez napuštanja takve svijesti promjena nije moguća. Svi pokušaji izvana su propali, što znači da je vrijeme da se promijeni strategija – promjena treba početi iznutra.

Foto: Ananda

Utječe li način života na svijest?

Društvenim uređenjem, medijima i ostalim društvenim utjecajem može se stvoriti nova kolektivna svijest koja će biti dominantna u društvu. Kolektivna svijest može biti negativna (destruktivna) kao što je ratna histerija ili pozitivna kao što je neprihvaćanje nasilja u društvu (prema ljudima i prirodi). Pozitivna kolektivna svijest može se iskoristiti i u negativne svrhe kao što tzv. „Zelena agenda“ ili ideja „Da nećemo posjedovati ništa i biti ćemo sretni“.

Nesvjesni ljudi teže manipulaciji i obmanama čega kod lovaca sakupljača nema što je još jedna od lekcija koje možemo naučiti i implementirati u vlastitom životnom putu.

Time se nameće pitanje oblikuje li način života lovaca sakupljača njihovu svijest? Omogućujemo li im takva svijest i olakšava da žive bez ratova?

Uzmimo primjer: Lovcima sakupljačima nepraktično je da posjeduju stvari zbog seobe štovjerojatnoutječe na njihovu svijest posjedovanja. Posjedovanje ekstremno malo predmeta (odjeća) možda utječe na nepostojanje svijesti posjedovanja što ima za posljedicu domino efekta: nepostojanje svijesti posjedovanja zemlje, novaca, potrebe za posjedovanjem, što uzrokuje nedostatak borbe za predmetima, zemljom, nedostatak ratova, mržnje i ubijanja… Je li to odgovor koji bi nas zadovoljio? Je li to odgovor koji bi zadovoljio zagovornike tehnološkog naprednog čovjeka i suprotno; pacifista koji traži odgovor za međunarodni mir?

Naš život, tehnološki naprednog čovjeka nije usporediv sa lovcima sakupljačima, ali svijest o uzroku problema daje nam odgovornost da poduzmemo korake prema boljem svijetu.

Pitanja ima još mnogo, a odgovora malo. Svijest o nama samima, našim kompleksima i našoj potrebi za destrukcijom rastvorit će iluzije o našoj nemoći da stvorimo svijet bez autodestrukcije. Kopiranje lovaca sakupljača je nemoguće i nepotrebno, ali svakako možemo nešto naučiti od čuvara civilizacije.

Oni ne žive izolirano od ostatka svijeta. U doticaju su sa tehnologijom, novcem, drugim kulturama koje polako (ne)svjesno uništavaju njihov način života. Unatoč tome lovci sakupljači pokazali su koliko su žilavi jer i dalje žive gotovo identično kao i prije nekoliko desetaka tisuća godina. Kao podsjetnik da čovjek može i mora živjeti bolje, bitno je da ovi učitelji života nastave živjeti kako žele i da se njihov način života očuva kao živi spomenik ljudske vrste i kao nit vodilja prema svijetu bez ratova.