Intervju: Regresoterapija i povratak u prošle živote - Zrinka Jančić

Zrinka Jančić je regresoterapeut, učiteljica meditacije i life coach s 35 godina iskustva. Studirala je novinarstvo u Zagrebu, budističku psihologiju na Berkeleyu u SAD-u. Ona je autorica, redateljica, motivacijski govornik, regresoterapeut i medijator. Osnivačica je Budističkog društva Mahamudra i Centra za meditaciju Bijela Tara na Žumberku.

Da bi bolje upoznali njezin rad i regresoterapiju postavili smo joj nekoliko pitanja.

Možete li se za početak kazati nešto o sebi i kako ste došli u kontakt s temom prošlih života?

Sve je počelo još kad sam bila mala. Prirodno sam se sjećala svog bivših života i tada sam mislila da se svi sjećaju. Ali kao maloj, bilo mi je iznenađujuće otkriće da se drugi ne sjećaju prošlih života. Tijekom vremena počela sam istraživati metode koje bi mogle pomoći ljudima da se sjete tih događaja. Ono što je meni bilo zanimljivo je da vidiš puno dublji uzrok i posljedicu. Znači ako imaš problem, korijen uzroka možda postoji negdje drugdje, npr., neki događaj ili ljudi povezani s time. Ali ti ne znaš da postoji neki uzrok tih događaja i onda ljudi okrivljavaju sebe, druge ili okolinu. Ljudi pokušavaju staviti stvari u kontekst poznatih činjenica. Ali činjenice koje znamo nisu dovoljne i onda donosimo krive zaključke zašto se nešto događa. Uzrok problema je često puta nevidljiv i to je ono što se vidi u regresiji. Kada osoba vidi problem onda prestane projicirati strahove što uzrokuje smanjenje patnje.

Kažete da imate sjećanja na prošle živote. Možete podijeliti neka sjećanja na neki od prošlih života.

Sa šest, sedam godina znala sve planete na nebu znači, noći sam provodila na balkonu sa kartom zvijezda i plakala sam zašto su me ostavili na planetu koja je poput vikendice. Znači to mi je bio takav zatvor i takav užas. Mala planeta da to može biti samo vikendica. Druga stvar koja me užasavala je da se odavde ne može otići. Nadalje kad sam vidjela kako plinovi izlaze iz auta to me je užasavalo.

Jedan od mojih bivših života je da sam bila svemirac. Iz toga se sjećam da smo imali veliki i umni kapacitet. U usporedbi s ljudima, djeluje mi da ljudi imaju jako mali mentalni kapacitet i to mi je bilo teško prihvatiti, neka ograničenja koja imamo kao ljudi. Tako da je glavna rečenica koju sam najviše puta čula o mom odrastanju je „Zrinka spusti se na zemlju.“

Osim toga u jednom životu bila sam Sjevernoamerički Indijanac. Iz tog života su mi ostale neke stvari, recimo da kad idem po šumi imam fotografsko pamćenje gdje ima nešto što za jesti, neke bobice, grmlje, drveće. Bez truda osjećam prostor oko sebe i imam kartu u glavi. Jedan od bivših života bio je život Rimskog senatora. Tu sam imala loše odnose s ženom koji se prenijeli i na ovaj život.

Koji su efekti regresije koje ljudi mogu iskusiti?

To na primjer može biti strah od napuštanja može biti recimo nepovjerenje u samog sebe iz nekog razloga. Ili na primjer netko je izgubio neki veliki novac u nekom poslovnom projektu bivšem životu i sada se on strašno boji da će izgubiti novac, odnosno boji se u ulagati u nešto u ovom životu.

Regresijom spontano oslobađate prostor za nešto drugo, kao da počistite podrum i sad ima prostora za neke nove stvari i druga stvar koja se isto događa je to da se proširi svijest o sebi. Počinjemo privlačiti nove ljude i događaje oko sebe. To su svakako jedne od najbitnijih pozitivnih efekata regresije koje čovjek može doživjeti. Znači automatski lakše pustiš možda neke traume, lakše se otvoriš za nešto drugo. Tako da da je to isto jako bitan element te percepcije, a to je nešto što danas ljudima jako fali u smislu da regresija pruža iskustvo koje nije logično. Znači mi smo danas pre fokusirani na neka logična iskustva.

Često racionalistima kažem da zaboravljaju da im pola mozga nije logično znači da mi ne njegujemo tu drugu politiku polovicu koja je intuitivna koja je fluidna, koja je emocionalna.

Tema sjećanje na prošle živote nadovezuje se na temu karme. Što je to karma i kako utječe na naš život?

Dakle tema karme je vezana najviše uz ideju uzroka i posljedica. Kaže se da ako sadiš kukuruz neće ti narasti pšenica. Znači nijedna pojava se ne dešava da nema uzrok. Znači ako imate odbojnost prema nečemu, npr. prema nekom jeziku ili kulturi, to ne može nastati na temelju ničega. Jer da nema ničega onda bi bio neutralan. Čim se postaviš to mora podrazumijevati prethodno iskustvo. U nekom smislu učenja, recimo da je planeta Zemlja učionica. Stvar je u tome da se uči tako da ti doživiš kako je to kad si s druge strane nekog ponašanja. Ako si ti recimo bio neki zločesti otac koji je pio i tukao svoju djecu, sad si dijete koje ima oca koji te tuče. Bitno je napomenuti da to nije kazna nego lekcija da ti naučiš kako je to kad se prema tebi neko tako ponaša. 

Čovjek mora iskustveno učiti i onda kad naučimo u nekom momentu prestanemo se tako ponašati. To iskustvo nam pomaže da prestanemo kriviti druge i naučimo gledati situaciju s druge strane. Znači ti ako si učenik, ti si u poziciji moć, ti nisi žrtva nečega i onda ako se nešto ponavlja onda moramo stati se zapitati što te lekcije znače? I umjesto okrivljavanja trebamo stati i pitati se što učimo iz toga.

"Regresijom spontano oslobađate prostor za nešto drugo, kao da počistite podrum i sad ima prostora za neke nove stvari i druga stvar koja se isto događa je to da se proširi svijest o sebi."

Jeste li imali osobu koja je na regresiji vidjela budućnost?

Da, to se zove progresija i u nju ljudi najčešće spontano uđu. Znači ne idemo u prošlost nego spontano uđemo u budućnost. Najčešće iz razloga da im više Ja ili vodič ukaže na činjenicu što će se desiti. Na primjer, u tom idućem životu zbog progresije osoba će doživjeti snažan Déjà vu gdje vi odjednom počnete imati osjećaj da se to već vidjeli, a to ste vidjeli u regresiji u bivšem životu i onda možete da ne donesete određenu odluku. Jedna žena je na primjer vidjela, u budućem životu, planet Zemlju s pozicije astronauta. Nešto je istraživala, stavili su ju u neku kapsulu s kojom je trebala ići u orbitu Zemlje ali nešto se je pokvarilo, nije se mogla vratiti i ona je umrla. Što će se desiti kod nje u budućem životu? Taj Déjà vu možda će biti odlučujući da ne uđe u kapsulu i ostane živa. Zašto je vodič pokazao taj život? To znači da postoji opcija da se to ne mora na taj način odviti. To nam govori da budućnost nije toliko fiksna.

Ljudi koji su vidjeli budućnost vidjeli su je sa više zelenila i da je sve tiše i čišće, dok ljude žive u malim i jednostavnim kućama raštrkanim po prirodi. Ali opet, najbitnija stvar je odnos. Znači, rekla bih da je to glavno učenje, a da je manje bitna okolina - bitan je odnos. 

Možete nam opisati kako izgleda regresija? Kako teče cijeli proces.

Regresija izgleda tako da prvo imamo uvodni razgovor gdje vidimo što osoba želi. Iako treba napomenuti da je ovaj proces samoreguliran što znači da će u konačnici osoba vidjeti što podsvijest izbaci na površinu. Odnosno, osoba će vidjeti ono što je potrebno da  vidi. Tijekom regresije imate maskicu preko očiju, sve što govorite je snimamo jer ne možemo zapamtiti sve detalje. Onda imamo prvo jedan dio opuštanja tijela i nakon toga sve imamo vježbu vizualizacije. U toj vizualizaciji osoba vizualizira jednu livadu sa koje mi idemo u te druge lokacije. Znači postoji unutarnje sigurno mjesto sa kojeg se kreće i na koje se osoba može vratiti u slučaju ako se osjeti nelagoda tijekom procesa, odnosno da se ne mora prekidati proces. Kad se ulazi u bivši život, obično sugeriram prvu scenu i nakon toga slike idu spontano. Nadalje usmjeravam osobu u vremenu, npr. pomaknite se godinu dana unaprijed i postavljam eventualno pitanja vezano uz radnju. Bitno je napomenuti da je osoba tijekom procesa potpuno svjesna. 

Ljudi često pitaju da li se može nešto loše dogoditi…

Ne može se ništa loše dogoditi jer podsvijest će blokirati taj događaj (npr. događaj koji vam može stvoriti strah ili nelagodu) ili blokira na način da će imati mrak ili osoba neće vidjeti ništa ili će jednostavno preskočiti dio života kroz kojima se nije u stanju nositi. Uostalom vi ste tijekom cijelog procesa potpuno budni i svjesni što se događa.

U tom procesu je bitan i vodič. Možete li nam nešto više reći o tome.

Na vodiča možemo gledati kao duhovno biće, anđeo vodič ili ga možemo gledati kao više Ja, koji se obično prikazuje kao mudri starac ili žena u bijelom životinja, ali može izgledati i kao svjetlo, životinja itd.

Nakon prolaska kroz tri života postavimo mu pitanja kao što su:

Što je najvažnije naučiti u sadašnjem životu?

Koje osobine je potrebno razviti u ovom životu?

S kojim poslom bih se trebao/la baviti?

Možemo postaviti pitanja vezana uz prehranu, pitanja za duhovni razvoj i što još vodič misli da je bitno.

Vodič dodatno ukazuje na te stvari i to je jedna od najbitnijih stvari koje osoba može dobiti - unutarnje vodstvo, koje se kasnije može održavati putem meditacije. Ljudi najviše pate jer se vode svojom pameću i sposobnošću, a premalo slušaju svoj unutarnji Ja. Ljudi osjećaju da su dali sve od sebe ali često puta ne vide da pate zbog manjka duhovnosti. Jer da je osoba duhovna ona bi imala i vodstvo. Tada bi imao izlaz koji sada ne vidi. A to se razvija nakon puno života da osoba počne razmišljati na dubljoj razini. 

Imate li povratne informacije klijenata nakon regresije i kakve su promjene doživjeli? 

Postoje vrlo različite reakcije, obično je osjećaj nakon regresije da ste malo zbunjeni, da ne znate što je to bilo, kao kad vas neko naglo probudi iz nekog sna. Bilo je ljudi koji su isti dan zaključili da će se rastati ili promijeniti posao ali ti su u manjini. Uglavnom su donosili neke dugotrajne zaključke tipa o preseljenju, nešto raditi na sebi, drugačije se postaviti u odnosima, itd. S druge strane neki procesi promjene su spontani, npr. promjena posla, poslovne ponude, u život nam dođu novi ljudi i poznanstva ljudi, itd. Promjena je kao da se otkoči neka blokada. Tijekom procesa neki ljudi znaju kazati imena osobe koji su bili. Danas ima i moderna varijanta da imena koje kažu na tretmanu ubace u chat i onda im on izbaci podatke osoba koje su naveli. Ili nađu imena u popisu putnika broda i slično. 

Vi ste povezani s Tibetom. Na koji način i možete li nam nešto o tome reći. 

To je povezano s jednim od mojih bivših života. Imala sam jednu knjigu koja se zvala Mahamudra. U srednjoj školi uvijek sam ju nosila sa sobom u torbi i to godinama, to je knjiga bez koje ja nisam mogla nigdje ići. Kada sam jednom prilikom vidjela tu knjigu na internetu imala sam trenutni download sjećanja života iz Tibeta. Vidjela sam kako pišem tu knjigu, kako odlazim u špilju, život i smrt te osobe (sebe). Tako da je moje djelovanje i ljubav prema Tibetu i Tibetancima u ovom životu povezano s prošlim životom u Tibetu. Tako sam i osnovala centar Bijela Tara za meditaciju i Budističko društvo Mahamudra da se taj rad nastavi. 

Autor ste i dokumentarnog filma o Tibetu. Kako je došlo do toga da odlučite napraviti dokumentarni film? 

Riječ je o dokumentarcu Awakening the Sleeping Goddess koje je nastao 2012. godine. U to vrijeme bila sam u Indiji u jednom ženskom samostanu gdje sam se upoznala sa statusom budističkih redovnica. Problem u budizmu je što redovnice ne dobivaju inicijacije do kraja i njih se ne podučava do kraja kao redovnike, znači nemaju iste uvjete učenja niti ih se uči kompletno učenje. I onda me tu inspirirala što je te godine jedna Njemačka monahinja (redovnica) dobila prvu titulu za žene. To je bila prva redovnica koja je dobila titulu i onda sam pitala te naše tamo redovnice da li one znaju da je ta žena dobila titulu. To je bilo doslovce ulica do njih i oni nisu imale pojma o tome! Onda ja rekoh, "Pa čekaj, to je veliko postignuće da je žena dobila takvu titulu, a gotovo nitko ne zna o tome." I kako to da je jedna žena iz njemačke dobila tu titulu, a ne žene iz Indije ili Tibeta?

Onda sam odlučila napraviti dokumentarac o temi podređenog položaja žena u budizmu; da istražim kako se je uopće dogodio da žene dođu u taj položaj. Intervjuirala sam razne monahinje s tog područja, zašto žene nisu do kraja educirane, koji su problemi inicijacija itd… Taj proces je nešto pokrenulo. Samo nakon dvije godine, baš u tom samostanu gdje sam odsjedala, prvi put su organizirali međunarodni ispit za Geshe-ma (titula koja je ekvivalent doktoratu iz Budističke Filozofije). Tako da je to bilo nešto što ih je pokrenulo. 

Gdje se može posjetiti vaš centar i što se tamo može naučiti? 

Naš centar Bijela Tara nalazi se na Žumberku i možete nas zapratiti na mrežnim stranicama. Imamo i stranicu budizam.org To je jedno imanje koje smo kupili sa donacijama. Ondje postoje mogućnosti da se fizički volontirati jer je riječ o imanju. Između imamo meditacije, i to budu vikend povlačenja ili retreat. Ako nekog zanima isto tako moja stranica za regresiju zrinkajancic.com. Imam gostovanja po gradovima pa ćete imati mogućnosti uživo doživjeti regresiju. 

Web:

regresija-hipnoza.com

Bijela tara

budizam.org/

zrinkajancic.com