Ivana Oreški je diplomirana bacc. socijalne pedagogije, magistra komunikacijskih znanosti te posjeduje tri diplome priznatih škola sistemskih konstelacija po Bertu Hellingeru. Ivani smo postavili nekoliko pitanja da bolje upoznamo konstelacije.
Za početak možete li nam nešto reći o sistemskim konstelacijama i kako su se razvijale tijekom vremena?
Nijedno objašnjenje ne može dočarati ljepotu i veličanstvenost metode sistemskih konstelacija, koja je zamišljena da pripada svim ljudima jednako. Čitati o konstelacijama, i doživjeti konstelaciju, su dvije totalno drugačije stvari.
Ipak, kada postoji potreba da ih definiramo, rekli bismo da su sistemske konstelacije iskustvena metoda koja ono skriveno, neopipljivo i oku daleko, prikazuje uz pomoć prostora i drugih ljudi. Sudionici ne znaju koji su problemi ili pitanja drugih, nema dijeljenja informacija pred drugima, osim ako grupa ne odluči drugačije.
Iskustvena metoda znači da se najprije mijenjamo iznutra, imamo iskustvo promjene. Ako bi tema rada bila “ja i moja karijera”, gdje osoba traži rješenja za neuspjehe u polju karijere, možemo postaviti jednu osobu da predstavlja “mene” odnosno klijenta, a drugu osobu da predstavlja “moju karijeru”, tj. karijeru klijenta. Gledajući u odnos između njih dvoje, dobivamo više informacija koje nam pomažu dobro razumjeti što se zapravo događa, pronaći trajno rješenje i istovremeno napraviti iskorak u novo. Ne postoje trajna rješenja bez kretnje u novo.
Polje kroz koje dobivamo informacije je ono što najviše razlikuje ovu metodu od drugih i unutar kojeg se odvija dinamika postavljenih pozicija. Ljudi se ne kreću po vlastitom nahođenju, već po unutarnjem tjelesnom porivu za promjenom pozicije na kojoj se trenutno nalaze. Npr. netko ima poriv okrenuti se i napraviti tri koraka naprijed. Ove kretnje nam pokazuju o kojoj skrivenoj dinamici se radi, i gdje je rješenje, a to je na konstelatoru da prepozna i razumije.
U primjeru iznad, ako “ja” gleda negdje u daljinu okrenuto od karijere, a “moja karijera” želi leći na pod, uvodimo treći element koji može biti pozicija oca koji nedostaje, i taj ključni element čini zaokret duše u smjeru priznavanja ljubavi za oca u srcu klijenta, i dobivanja snage i volje za uspješan sljedeći iskorak. U ovom primjeru klijent doslovno stavlja oca u svoje srce. Nema otpornosti, izdržljivosti i dugotrajnosti bez ljubavi prema ocu u našim srcima. To su elementi oca, i ne mogu pripadati nikome drugome, niti biti dobiveni od ikoga drugoga, npr. majke ili partnera, već samo od oca. Potraživanje oca u drugima, i ono što dobijemo od drugih, može biti samo privremeno, ili nas voditi u nove zapetljaje poput igre moći na poslu, igre moći između partnera ili nasilja općenito.
Kada pričamo o razvoju, konstelacije su do danas prošle 5 razvojnih faza, i svaka je imala određeni temeljni uvid prije prelaska na novu razinu. Dakle, razvijale su se od temeljnih uvida do temeljnih uvida, i svaki je jednako bitan i jednako vrijedan. Prvobitno kao obiteljske konstelacije, držeći se strogo rada unutar obiteljskog sistema, razvijala se u druge sisteme poput poslovnog, pedagoškog i zdravstvenog, no i sam rad unutar polja išao je iz faze u kojima znamo tko koga predstavlja u fazu potpunog predanja vodstvu duha.
Rad Berta Hellingera bio je prava revolucija u terapiji. Imate li povratne informacije kako se danas u profesionalnim krugovima kod terapeuta i u psihoterapiji gleda na konstelacije i Hellingerov rad? Postoji li pomaka u prihvaćanju ovakvog pristupa rada s ljudima?
Postoji razlika između toga da je nešto nepriznato i da nije dio sistema.
Ne možemo reći da su sistemske konstelacije nepriznate ako terapeuti drugih smjerova pokušavaju koristiti konstelacije u svom radu, i ako drugi stručnjaci preporučuju sistemskog konstelatora svojim pacijentima i roditeljima djece s kojom rade. U praksi su one itekako priznate, najviše zbog svojih rezultata.
No, sistemski konstelatori (kao i drugi konzultanti) nisu namijenjeni da budu unutar određenog sistema pogotovo ako sistem za to nije spreman, već da rade zajedno sa sistemom u partnerstvu, i to je nešto sasvim drugo. Konstelatori po pravilu ne mogu biti dio drugog sistema jer automatski postaju odani sistemu kojem pripadaju i konstelator više ne može u svom srcu držati sve članove sistema jednakima, jer, ili teži više strani onih koji ga plaćaju, ili svojoj primarnoj struci, ili više strani onih kojima krajnje služi, a to može biti štetno za konstelacijski rad i dušu samog konstelatora. Zato se sistemske konstelacije razvijaju kao samostalna profesija, iako samo znanje iz konstelacija možeš koristiti i primijeniti u svakoj drugoj profesiji u partnerstvu sa tom profesijom, firmom ili institucijom, i imati sjajne pomake i rezultate.
Što se tiče edukacija i obrazovanja, u Njemačkoj je institut Berta Hellingera Hellinger®schule punopravno priznat od strane vlade Republike Njemačke. Njihovi tečajevi su mjere obuke i obrazovanja koje priznaje vlada u Njemačkoj. Možda će jednog dana otvoriti i svoju podružnicu u Hrvatskoj, tko zna.
Možete li nam još malo opisati kako izgleda terapija u praksi?
Praksa sistemskih konstelacija je potpuno drugačija sa gledišta klijenta, i sa gledišta konstelatora.
Kada objavimo na web stranici plan radionica za sljedećih 7 mjeseci, osoba osjeti da na nekoj od tih radionica ima nešto važno za nju, da će dobiti nešto za čim njena duša dugo vremena traga, ili jednu malu informaciju koja joj može promijeniti smjer životne kretnje. Naša duša neprekidno, svaku sekundu bez stajanja traga za rješenjima, a na konstelacijama kroz polje, velika duša daje sve ono što nam nedostaje. Primanje i davanje na radionici konstelacija ide van svega što smo do sada mogli doživjeti, mijenjamo se i postajemo novi ljudi.
Grupe su male, oko 10-ak sudionika. Tu pomaže što organiziram grupe po određenim temama, pa se okupe oni koji ne samo da vole metodu, već imaju i slične životne izazove i brzo se međusobno sprijatelje (npr. partnerski odnosi, roditeljstvo, poslovanje, novac, odnos s roditeljima, samopouzdanje, i sl.)
Na dan radionice, oko 10 ujutro, svi piju kavu ili čaj i međusobno se upoznaju. Kada krenemo s radom, sjedi se u širokom polukrugu i jedna po jedna osoba postavlja svoju temu na način da sjedne pored mene i gleda u ljude koji predstavljaju pozicije njenog rada, npr. gleda u jednu osobu koja predstavlja njenu majku, drugu osobu koja predstavlja oca, brata, ili bolest, dijete, novac. Osoba dok sjedi pored mene dobiva drugačiji doživljaj stvarnosti koji ju polako mijenja iznutra, koji čini unutarnji sistem klijenta širim tako da stavlja svaku osobu na njeno dobro mjesto i također klijenta na njegovo dobro mjesto, uključuje ono isključeno i daje i prima ono što dušu čini većom, laganijom, a nas kao ljude humanijima. Sistemske konstelacije čine nas pravim ljudskim bićima - bićima punima empatije, razumijevanja i dobrote.
Prema vašem iskustvu, kako reagiraju ljudi koji dođu na terapije i kome su one namijenjene?
Iz mog iskustva, jedna od pedeset osoba koje dođu smatra da metoda nije za nju, a za to postoji puno dobrih razloga i konstelator to mora poštovati. U pet godina rada i više od 500 klijenata, bilo je oko 10-ak ljudi koji su došli na radionicu i vidjeli da nije za njih. To su uglavnom oni koji su došli na nagovor drugih, i nagovaranje drugih na konstelacije se treba svakako izbjegavati.
Ljudi koji dođu prvi put, već nakon postavljanja drugog grupnog rada se prilagode i metoda im se čini sasvim prirodnom i za njih dobrom. Oni meni naravno ne kažu da su oduševljeni, no vidim po njima da su duboko dirnuti i pozitivno iznenađeni.
Ima jako puno tipova ljudi koji dolaze na radionice. Oni koji iskreno žele postaviti rad i pronaći rješenje, njih je najviše, oko 90%. Klijenti jave svoje promjene - izlječenje od bolesti, pronalazak posla, partnera, topliji i bliskiji odnosi, začeće djeteta, poslovne uspjehe, i ja sam iskreno sretna zbog njih, no ne osjećam da taj uspjeh pripada meni osobno i ne gledam u njihov život nakon konstelacijskog rada. Radim svoj poziv precizno bez kompromisa, onako kako se moj posao radi, jer duša poznaje samo preciznost, a uspjeh pripada klijentu. Konstelatoru je život svake osobe ono najintimnije i najsvetije što pripada toj osobi, i u to se ne dira. Koraci klijenta nakon konstelacije su njegovi osobni koraci, njegova snaga i njegov uspjeh.
Oko 10% ljudi koji dolazi kod mene na konstelacije iz drugih razloga su jednako važni kao i ovih 90% jer se od njih može puno naučiti o onome što je također sasvim prirodno, a donosi negativne posljedice, npr. o zlobi, o manipulaciji, o dinamikama poremećaja ličnosti, o posljedicama kada osoba smatra da je Bog, o aroganciji.. i može im se puno i dati sa i bez konstelacijskog rada. Iznimno cijenim i te osobe, i svo znanje koje mi dolazi iz njihovih života i njihovih sudbina.
No, ne napravim konstelaciju za svaku osobu. Osoba mora biti spremna na iskrenost i direktnost konstelatora onda kada je to prikladno. Treba biti spreman čuti ono što je prema konstelatoru najbolje za život i dušu te osobe. Iskrenost je nekad bolje rješenje od postavljanja konstelacijskog rada. Jako mali broj ljudi misli da ako plati radionicu 100 eura, da ima pravo postaviti rad, no to kod mene nije tako. Biti čuvar praga i znanosti konstelacijskog polja te održavati tempo brzine promjene koju konstelacije donose u društvu je neovisno, nekupljivo i nepotkupljivo.
Najmanje što konstelator može napraviti za druge je izvrsno poznavati rad Berta Hellingera i znati postaviti i uspješno voditi konstelacijski rad. Ono gdje se zaista vidi moć konstelatora je u tome da se uskladi s otporima i blagim prigovorima klijenta tokom rada, da poštuje skrivene tajne njegovog srca, i njegovu skrivenu želju da se stvari ne promijene. Snaga konstelatora je u dubokoj i širokoj prisutnosti pred pritiscima brojnih sila, i onih koje su za, i onih koje imaju prigovor, koje djeluju tijekom procesa promjene. Ipak, klijent je taj koji je vlasnik svog života, konstelator ga dovede do praga, a klijent ga sam prekorači.
Dublji level od toga je raditi sa zlobom, manipulacijama raznih vrsta, prikrivenim incestima, narcisoidnostima, i puno snažnijim silama koje nose “tamu” u sebi koja želi biti skrivena, a istovremeno i otkrivena, i koja također želi pripadati. To bismo nazvali ekstremnim radom, a toga nakon korone ima sve više. Kod konstelatora ne postoji dobro i zlo, ispravno i krivo, već samo sistemsko znanje, uvidi, i služenje izvoru, što omogućuje pronaći rješenje kakvi god izazovi bili.
"Mi jesmo naša obitelj. Svaka stanica našeg tijela odraz je naše obitelji. Obiteljska sudbina, upletenosti naših roditelja i njihovo partnerstvo imaju snažan odjek na njihovu najveću ljubav - njihovu djecu."
Naravno, tu se postavlja pitanje samo po sebi: Što se zapravo događa kod terapije? Što se događa u samoj osobi i ostalim sudionicima? Tko ili što aktivira cijeli proces i kako se uopće on odvija?
Ovo je izvrsno pitanje! Idemo na njega odgovoriti na jednoj drugoj razini od one uobičajene razine koja je već puno puta opisana.
Sve zapravo započinje kada osoba vidi određeni datum radionice na koju želi doći. Tada u duši osobe kreće proces pripreme za rad, kao da se nešto unutra krene preslagivati ili pripremati na promjenu koja dolazi. Ponekad u sebi osjeti blagi otpor gdje prolazi proces unutarnje pripreme koja se odvija u okviru nesvjesnih dimenzija ljudske duše. To nekada traje danima, nekada tjednima, a nekada čak i mjesecima, i taj proces je prirodan ljudski proces.
Kada osoba sjedne pored mene i počne mi govoriti o temi koju bi postavljala, tko zapravo sjedi pored mene? Unutar nas postoji mnogo dijelova - možemo ih zamisliti kao balončiće koji su unutar jednog velikog balona. Ti balončići su naši dijelovi našeg ja - “Ja koji želim pronaći rješenje”, “Ja koji volim svoju obitelj”, “Ja koji zamjeram majci”, “Ja koji želim napredovati”, “Ja koji ne želim napredovati”..
Ali i određeni događaji koji su nužno povezani s dimenzijom vremena, jer su u nekoj vremenskoj točki i nastali! “Djetinjstvo kada sam se brinuo da je svima dobro”, “Djetinjstvo u kojem je otac tukao majku”, “Kada sam bio u majčinoj utrobi, majka je spavala s drugim muškarcem koji nije bio moj otac”, “Doba adolescencije kada se majčin brat ubio”... U sebi imamo i druge ljude ili njihove sudbine, dijelove sudbina ili emocije i nagone, pa čak i misli, za što sve možemo smatrati da je dio nas ili osjećamo to kao svoje - da smo to mi!
Dakle, mi u sebi ne nosimo samo svoje brojne dijelove, već i događaje, ponekad i druge ljude. To je čovjek! Čovjek živi unutar duše u kojoj sve želi biti priznato, uključeno, dobro shvaćeno i voljeno. Takav bezvremeni i bezprostorni čovjek sa svim što u sebi nosi, dolazi sjesti pored mene i postaviti svoj rad, i cijeli njegov obiteljski sustav se slaže da se rješenja pronađu i stave na svoje dobro mjesto.
Kada postavljamo konstelaciju ukratko objašnjeno, događaju se 2 stvari istovremeno:
Gore opisani naši dijelovi koji su živi, od kojih oni koji su u aktivnoj dinamici neumornog pronalaska rješenja, kao da na veliki prostor prošire ono što je u njima sadržano. Dakle brojni naši dijelovi zagrljeni gledaju u konstelaciju zajedno s nama, dok jedan, kroz polje prošireni dio nas, pronalazi svoje rješenje - drugi za njega navijaju da uspije!
Ta izvučena nit iz vremenskog tkiva duše koja je stavljena u polje koje tu kompresiranu nit otvara - otkriva nam što se tu zapravo dogodilo, i zato su nam potrebni drugi ljudi kao predstavnici, da iskažu stvarnost koja je u našoj duši bila skrivena, ili našim mislima nedostižna.
Drugim riječima, istovremeno imamo sebe u sebi i ispred sebe, i kada pronađeno rješenje, to što je ispred nas novo, ponovno kao dar primamo u našu dušu, da nam kao rješenje bude snažan saveznik u daljnjem životu i uspjehu.
Neke od najčešćih upletenih dinamika idu iz provincije djetetove slijepe ljubavi, i u duši kažu: “Pratim te. Gdje god ti - tu i ja, draga mama. Gdje god ti - tu i ja, dragi tata.” To znači: ako si ti neuspješna, neuspješan sam i ja, ako si ti nesretna u ljubavi nesretna sam i ja, ako ti umreš - umrijet ću i ja, ako ti nisi završila fakultet mama ili sestro, neću ni ja. Druga dinamika: “Ja za tebe, draga mama, ili ja za tebe, dragi tata”, također ide iz provincije dječje slijepe ljubavi i u stvarnosti odražava “Nemoj ti patiti mama, ja ću umjesto tebe.”, “Ako ti tata nisi uspio sagraditi nam kuću, ja ću umjesto tebe.”
Slijepa ljubav nastavlja se kroz život i u odrasloj dobi, jer ne dolazi do korektivnih granica koje roditelj treba uspostaviti svojoj djeci. Bez snažnih i moćnih roditelja teško je djeci uspjeti u životu.
"Poštovanje tuđe sudbine je ključ rada s ljudima."
S obzirom na dosadašnje iskustvo, u kojoj mjeri odnosi u obitelji utječu na naše ponašanje i život? I kakve su povratne informacije polaznika terapije: je li došlo do promjene u njihovim životima nakon terapije?
Mi jesmo naša obitelj. Svaka stanica našeg tijela odraz je naše obitelji. Obiteljska sudbina, upletenosti naših roditelja i njihovo partnerstvo imaju snažan odjek na njihovu najveću ljubav - njihovu djecu. Duboko u sebi prihvatiti svoje roditelje baš takve kakvi jesu, odvojiti majku ili oca od njihove sudbine i njihovog života veliki je životni uspjeh, a najveći uspjeh je uzeti oca kao svog oca i majku kao svoju majku.
Majka je temelj, otac dolazi nakon što se uspješno uzme život i snaga koja dolazi zajedno sa životom kroz majku. To ne znači da je otac manje vrijedan ili da je drugi, dapače, bez oca nema dugotrajnosti. To samo znači da se tako kreće dinamika uspjeha - dinamika uzimanja i davanja započinje s našom dragom majkom. Obiteljski sistem otac - majka - dijete ima sudbinski utjecaj na živote svih.
No, kako to reći sinu kojega je majka silovala, ili djevojci koju je otac zlostavljao? Kako to reći djevojci koja je silovana i začeto dijete pobacila? Bili bismo nadasve arogantni, ako ne i štetni za klijenta kada bismo mu to samo tako rekli.
Poštovanje tuđe sudbine je ključ rada s ljudima. I žrtve i počinitelji, svi žele pronaći rješenje. Za svaku osobu pristup je drugačiji, za svaku obitelj rješenje je drugačije, i za svaku osobu unutar obitelji rješenje je drugačije.
Klijenti jave svoje promjene, i ja sam iskreno sretna zbog njih, no ne osjećam da taj uspjeh pripada meni osobno. Ovdje treba biti skroman i ne pričati o svom radu u superlativima, da se ne dobije dojam da se ovdje radi o nekoj vrsti čarobnog štapića. Ljudi koji dolaze znaju kolike promjene unosi ova vrsta rada u njihove odnose, i život u cjelini. Konstelacije su poznate po svojoj iznimno visokoj razini učinkovitosti.
Što je kod vas bilo ključno, odnosno što vas je nagnalo da ste se odlučili baviti konstelacijama?
Dugo sam se s tim borila, oko dvije godine, jer nisam baš htjela biti konstelator, ali sam osjećala da bih to trebala raditi. Nakon 2 godine premišljanja stvari je zapravo presjekao moj najbolji prijatelj Tomislav, koji je došao u Rijeku i organizirao malu grupu od nekoliko ljudi koji su htjeli postaviti svoju konstelaciju. Nakon te prve grupe organizirala sam sama radionicu, došlo je 10ak ljudi, i rekla sam da to više neću raditi. Zatim sam stavila najavu za sljedeću grupu i mislila sam ako mi se sad nitko ne prijavi, potvrđujem si da to ne trebam raditi. Tako su prošle 2 radne godine, a mi smo iz mog stana otišli u manji privatni prostor, pa u hotelsku salu, i sada nakon 5 godina smo u predivnom otvorenom prostoru od 130m2. Mogu reći da sam se nakon 5 godina rada potpuno prestala boriti s ovim pozivom, no i dalje imam izazove jer svaki sljedeći nivo rada je težak za prijeći.
Bert Hellinger je otkrio tzv. „poretke ljubavi“, odnosno osnovne životne principe. Možete li nam nešto više kazati o tome?
Na samim počecima, pristup Berta Hellingera bio je nešto potpuno novo i jedinstveno, budući da su mu njegovi uvidi omogućili da otkrije osnovne životne principe koji leže u pozadini teških dinamika. Osnovni životni principi zdravlja, sreće i uspjeha, podliježu vrlo specifičnim naredbama, koje je Bert Hellinger sažeo kao “Poreci ljubavi”.
Oni nisu međusobno zamjenjivi niti se mogu proizvoljno tumačiti. Nitko ne može izbjeći ova pravila. Poreci ljubavi također nisu vođeni našim razmišljanjima, željama i voljom. To pokazuje, čini se, da su nam te naredbe date poput željeznih zakona.
Samo iz tog razloga korisno je i smisleno za svako ljudsko biće poznavati univerzalne “Poretke ljubavi” kako ih ne bi prekršili. Postoje 3 osnovna poretka:
Svatko ima jednako pravo pripadanja na svom dobrom mjestu
To znači: svi koji pripadaju našoj obitelji imaju isto pravo na pripadnosti. Čim je članu obitelji uskraćena ili odbijena ta pripadnost, nastaje poremećaj s dalekosežnim posljedicama.
Najočitiji primjer je smrt člana obitelji, a najčešći način isključenja je pobačaj. Pobačaj ima dalekosežne posljedice u dušama članova obitelji.
Drugi oblik isključenja je kada se dijete da na posvajanje. Ili kada se dijete iz druge veze drži u tajnosti i tako isključuje. To vrijedi i za skriveno pobačenu djecu.
Također, kada je član obitelji isključen jer postoji sram. Na primjer, dijete s poteškoćama u razvoju, ili član koji prihvati drugu vjeru ili je kriv za nešto.
U obiteljskim konstelacijama prema Bertu Hellingeru postaje očito da zaboravljena djeca koja nisu spomenuta također pripadaju.
Tko sve pripada obitelji? U obiteljskim konstelacijama otkriva se koje osobe pripadaju našoj obitelji i stoga moraju biti priznate kao članovi. Osim bioloških srodnika, često su za rješenje problema potrebni i drugi ljudi.
Koje su posljedice ako se članu obitelji na ovaj način uskrati pravo na pripadnost?
Tamo gdje je došlo do isključenja člana obitelji, u obitelji se stvara pokret za vraćanje isključenog ili zaboravljenog člana i vraćanje mjesta koje on svojim postojanjem zaslužuje. Do tada člana zastupa drugi član - druga osoba preuzima mjesto isključenog člana, a da toga nije svjesna. Preko ovog člana koji je preuzeo mjesto, isključeni postaju zapaženi u obitelji. Što oni preuzimaju? Preuzimaju osjećaje i simptome isključenog člana i konačno njegovu sudbinu. U obiteljskoj konstelaciji to zovemo zapetljaj, kada smo upetljani u sudbine drugih članova obitelji.
U samom radu ovaj zapetljaj izlazi na vidjelo. Može se otpetljati "uključivanjem" isključenog člana obitelji na način da mu kažemo “I ti pripadaš.”. Primjetno je da je u zaplet obično uključen član obitelji koji ni na koji način nije odgovoran za isključenje. Mnogi problemi u obitelji (obitelji u najširem smislu gore opisanoj) proizlaze iz kršenja ovog reda.
Hijerarhija, tj. red prvenstva
Drugo osnovno životno načelo, red prvenstva, zahtijeva da svatko u obitelji zauzme svoje pravo mjesto, koje je samo njegovo. Ovaj red prvenstva je hijerarhijski poredak.
To jest, u obitelji postoje jedni koji su viši i dolaze prvi, i drugi koji su niži i dolaze poslije njih. Redoslijed prvenstva određen je vremenom pripadanja. Oni koji su nekoć bili članovi obitelji imaju prednost pred onima koji su došli poslije njih. Dakle, roditelji dolaze prije svoje djece, prvorođeno dijete prije drugog, itd.
Ako se osoba koja se kasnije pridružila uzdigne iznad nekoga tko je bio prije nje, krši ovaj red prvenstva. Svatko u obitelji ima svoje pravo mjesto. To mjesto nitko ne može i ne smije osporiti, primjerice izdižući se iznad njega ili pokušavajući ga istisnuti s mjesta. Možete pogledat video: Igre moći - borba za prevlast.
Hijerarhija je u našoj kulturi često narušena jer je mnogi bezobzirno ignoriraju pozivajući se na osobnu slobodu i pravo na razvoj prema vlastitim zamislima. Posljedice ovog kršenja su razorne. One određuju uspjeh i neuspjeh, a često i život i smrt. I pokazuju da je to prirodni poredak, koji nitko ne može prekršiti bez ozbiljnih posljedica za sebe i druge.
U obiteljskoj konstelaciji prema Hellingeru, kršenje hijerarhije izlazi na vidjelo. Njegova obnova je preduvjet za uspješan i sretan život.
Balans
Osnovno životno načelo ravnoteže između davanja i primanja određuje naša savjest. Služi interakciji u našim odnosima i čuva naše funkcije u društvu. Čim nekome nešto uzmemo ili od nekoga nešto primimo, osjećamo se dužni nešto i dati, nešto jednake vrijednosti. To znači: Osjećamo se dužnima sve dok im ne damo nešto zauzvrat i tako podmirimo dug. Nakon toga ponovno se osjećamo slobodni prema toj osobi, jer savjest nas neće ostaviti na miru dok ne postignemo ravnotežu.
Što biste poručili čitateljima za kraj ovog intervjua. Kako se odnositi prema sebi i bližnjima?
Postoji puno divnih i važnih uvida i znanja koje bih mogla podijeliti, no što izdvojiti? Moja najdraža dimenzija je dimenzija vremena, pa mogu reći nešto na tu temu.
Vrijeme moga djetinjstva - što je tada bio moj dom?
Ako zatvorim oči, duboko u sebi mogu osjetiti, a mogu i naglas reći što je bio moj dom. Npr. “Siromaštvo je bilo moj dom.”, “Rat je bio moj dom.”, “Svađe su bile moj dom”, “Tuga je bila moj dom”, “Usamljenost je bila moj dom”, “Strah je bio moj dom”, “Isključenost je bila moj dom”, “Bol u srcu bila je moj dom”.
Sada, kada sam priznao što je sve bio moj dom, ostavljam to tamo gdje pripada, mom djetinjstvu, mojoj prošlosti, i mogu slobodno ući u moj dom kakav je sada, i kakav želim da bude.
Mogu reći “Ljubav je sada moj dom”, “Iskrenost je sada moj dom”, “Moji prijatelji su sada moj dom”, “Moj pas je sada moj dom”, “Moja djeca su sada moj dom”; “Moj suprug je sada moj dom”, “Sreća je sada moj dom”, “Uspjeh je sada moj dom”. “Republika Hrvatska je sada moj dom, i svi ljudi koji žive u njoj, oni su isto moj dom”.
Treba se odnositi prema bližnjima kao da su tvoj dom.
Web stranica: konstelacije.hr
Kommentare