Gospodin savršeni i kako su žene postale objekt

Foto: Unsplash - Jens Lindner

U tijeku je nova sezona serije „Gospodin savršeni“ koju nikad nisam gledao jer niti nemam televizor, ali se osvrćem na nju jer je ona ogledalo društva. Ono što je na TV-u to je i u društvu i odraz kulture, a kultura nam je takva da se žene po tko zna koji put svrstavaju u domenu objekta i nagradu za „savršenog“ muškarca.

Ono što bode u oči (za one koji vide), jest da žena u emisiji nije „savršena“ žena za „savršenog“ muškarca, nego ona je samo „kandidatkinja“, zamjenjiva, procjenjiva, prolazna. Muškarac je subjekt, onaj koji bira, dok su žene postavljene u ulogu onih koje čekaju da budu izabrane. Kao da im je samo postojanje dopušteno tek kroz muški pogled i mušku potvrdu.

Jer zna se da žene nemaju što tražiti u svijetu muškaraca. Iako se žene izborile za ponešto slobode, u muškom svijetu one su i dalje ni manje ni više nego NAGRADA, nešto poput medalje. Jer savršeni muškarac mora imati, pardon, dobiti nagradu s kojom će se kititi, pohvaliti. Ta nagrada će muškarcu biti poput pokala koji je dobio nakon utrke. Jer u tom svijetu — svijetu koji se prodaje kao romantičan — zna se tko ima pravo birati; muškarac. On je savršen, on je nagrađeni, on je centar. A žena? Ona je nagrada sama po sebi.

On kao u haremu može birati koju će uzeti, a koju odbaciti kao stvar.

Mačistički svijet uvijek bira jer je on to zaslužio. Žene su te koje moraju sliniti oko njega, boriti se i uprijeti sve snage da se on umilosti i prihvati ju kao zgoditak. U muškom svijetu muškarac se ima pravo igrati, birati i zabavljati jer je on savršen. Ipak je riječ o muškom svijetu, žene su tu kao nagrada na kraju dana.

Televizija podsvjesno promiče mačistički svijet, svijet gdje će žena biti nagrada savršenom muškarcu. Naravno, gledatelji takav pristup odobravaju jer je on zamaskiran emocijama, navodnom ljubavlju i snovima o princu na bijelom konju. Osim promicanja muškog svijeta, ljubav i odnosi se pretvaraju u čisti biznis i novac. A tamo gdje je tvornica novaca nema prave ljubavi.

Ali, nisu krivi isključivo muškarci jer žene su same odlučile postati doslovno objekt i nagrada za muškarca. Njihova je sloboda što su odlučile snove pretvoriti u biznis i staviti sebe u vitrinu za biranje među ostalim medaljama i pokalima. Žena je sama odlučila postati objekt. U medijima se idealizira ženska nemoć jer ona je samo kandidat poput broja. Ona je ta koja skoro da mora moliti muškarca da ju odabere. Ona je ta koja sanja, a muškarac bira. Televizija uvjerava ženu da je ona nemoćna jer je samo kandidat koji mora sliniti oko muškarca i moliti se da bude izabrana. Emisija se ne zove „Gospođa savršena“ jer žena to niti nije zaslužila. Pa niste mislili da će u mačo svijetu muškarci biti broj za biranje? Da će puzati pred ženom i moliti se da oni budu izabrani? To bi bilo veliko poniženje iako za veliki novac ni to nije moguće jer dobra lova čini čuda.

Gospodin savršeni će ostati ogledalo društva. Ljubav, emocije i snovi se monetiziraju, pretvaraju u novac i biznis pred kamerama. Jer kakav je to zarađen novac ako od toga nije napravljen cirkus! Ogledalo kaže i da po zakonima žene imaju jednaka prava s muškarcima (kako to izgleda u praksi to je druga priča), ali one su i dalje ostale samo objekt za osvajanje i pokazivanje jer ipak nas u medijima uče da je ovo muški svijet.  

Tako će i biti dok ne shvatimo da je ovo muški svijet ali ne bi bio ništa bez žene ili djevojke… iliti "This is a man's world, This is a man's world, But it would be nothing, Nothing without a woman or a girl..."

Socrates

https://www.youtube.com/watch?v=5q4-REqaZlg