"Glas pjesnika" - Kahlil Gibran

„Glas pjesnika“ – Kahlil Gibran

"Poiskah samoću jer se u njoj nalazi pun život za dušu i srce i za tijelo. Pronađoh beskrajne prerije u kojima se odmara sunčeva svjetlost i gdje cvijeće izdiše svoje mirise u svemir, a potoci opijevaju svoj put prema moru. Otkrih planine u kojima upoznah svježe buđenje proljeća i blještavu čežnju ljeta i bogate pjesme jeseni i prelijepu tajnovitost zime. Dođoh u ovaj udaljeni kutak Božjeg djelovanja jer žudjeh naučiti tajne Univerzuma i prići tik do Božjeg prijestolja."

Naslov: Glas pjesnika

Naslov izvornika: A Poet's Voice

Autor: Kahlil Gibran

Broj stranica: 127

U zbirci kraćih proznih i lirskih zapisa „Glas pjesnika“ Kahlil Gibran bavi se različitim temama koje su obilježile njegovo stvaralaštvo. Nakon predstavljanja knjige Glas učitelja ovdje ćemo predstaviti još jednu knjigu slavnog Kahlila Gibrana. U ovoj knjizi riječ je o djelima iz ranijeg razdoblja njegova pisanja, kada je stvarao na arapskom jeziku. Iako se tematski razlikuju, sve ih povezuje duboko promišljanje o čovjeku, životu, društvu i čovjekovoj potrazi za istinom.

Gibran je bio pisac koji je u običnim životnim pojavama često pronalazio nešto mnogo dublje. Njegove misli nisu usmjerene samo na ono što čovjek vidi i dodiruje, već poniru u njegovu nutrinu, dušu i odnos prema svijetu. Upravo zato njegovo pisanje možemo doživjeti kao spoj filozofije, poezije i duhovnosti.

Za razliku od nekih njegovih poznatijih djela, poput „Proroka“, u ovoj zbirci Gibran se nešto izravnije osvrće na društvo i njegove nedostatke. U pričama poput „Satana“, „Grad mrtvih“ i „Oluja“ progovara o nepravdi, ljudskoj pohlepi, tiraniji, društvenim podjelama i licemjerju. Njegova kritika nije usmjerena samo prema pojedincima nego i prema društvenim sustavima koji čovjeka udaljavaju od njegovih istinskih vrijednosti.

"Ljudi teže zemaljskim stvarima, a ja oduvijek čeznem za zagrljajem tvrđave ljubavi koja će me pročistiti svojom vatrom i odagnati nečovječnosti iz mojeg srca."

Posebno je zanimljivo kako Gibran promatra odnos čovjeka prema istini. Ljudi često tragaju za mudrošću na pogrešnim mjestima, opterećuju se vanjskim pojavnostima i prihvaćaju nametnute vrijednosti, dok pritom zanemaruju ono što već nose u sebi. Autor nas podsjeća da znanje samo po sebi ne znači i mudrost te da čovjek može mnogo toga naučiti, a ipak ostati daleko od istinskog razumijevanja života.

Gibranovo pisanje je poetsko, simbolično i prepuno metafora. Njegove rečenice često zvuče kao da pripadaju nekom drugom vremenu, a ipak se vrlo lako mogu povezati s današnjim čovjekom. U njima pronalazimo poziv na milosrđe, toleranciju, ljubav i odbacivanje površnosti. Pjesnik u njegovu shvaćanju nije samo osoba koja stvara lijepe stihove, nego netko tko osjeća odgovornost prema svijetu i drugim ljudima. Njegova je zadaća davati, dijeliti i osvjetljavati put onima koji su izgubili vlastito svjetlo.

"To buđenje unutar duha; onaj tko to zna, ne može to opisati riječima; a onaj tko to ne zna, nikad neće razmišljati o izazovnoj i krasnoj misteriji života."

Iako se u nekim dijelovima Gibranovo pisanje može činiti pomalo idealističkim, pa čak i pojednostavljenim u svojoj kritici ljudskog ponašanja, njegove poruke imaju vrijednost koja nadilazi vrijeme u kojem su nastale. Ponekad se čitatelju može učiniti da autor previše izravno dijeli ljude na one koji razumiju i one koji ne razumiju istinu, ali upravo takav pristup otkriva njegovu snažnu vjeru u mogućnost čovjekova unutarnjeg razvoja.

Priča Satan svakako je jedna od zanimljivijih priča. U njoj kritizira svećenstvo i slijepu vjeru u Boga. Autorova kritika je ujedno i kritika nepoznavanja vjere odnosno već spomenuto slijepo vjerovanje. Glavni akter priče je svečenik koji na putu sretnu sotonu koji umire. Svećenik je htio pomoći osobi koja umire ali kada je shvatio da je riječ o sotoni odlučio ga je ostaviti da umre. Ali sotona mu ispriča priču o nastanku religije i uvjeri svečenika da ako on umre, nestat će i vjera kao i vjernici; "Razumiješ li da ćeš nasmrt izgladnijeti ako ja umrem? Što ćeš raditi sutra ako me danas pustiš umrijeti? Čije ime ćeš progoniti ako moje ime nestane?"

Nakon toga satan je ispričao povijest nastanka vjere koji se je temeljio na neznanju ljudi o nebeskim pojavama dok je s vremenom svećenstvo jačalo i držalo svoj položaj zbog straha ljudi od sotone i pakla. U jednom trenutku sotona je upozorio svećenika: "Ja sam otac i majka grijeha, a ako grijeh iščezne, iščeznut će i borci protiv grijeha, kao i njihove obitelji i drige zajednice."

Osnovna nit koja povezuje ovu zbirku jest potraga za čovjekom kakav bi mogao biti kada bi se oslobodio straha, pohlepe, predrasuda i nametnutih društvenih okvira. Gibran ne govori samo o tome što nije dobro u svijetu, nego nas podsjeća na ono što bismo mogli promijeniti počevši od sebe.

„Glas pjesnika“ možda nije knjiga koju treba čitati odjednom, od korica do korica, već zbirka kojoj se možemo vraćati, zastati na pojedinoj misli i promatrati je iz perspektive vlastitog iskustva. Njezine kratke forme omogućuju lako čitanje, ali pojedine ideje traže nešto više vremena za promišljanje. Gibranove misli svevremenske su upravo zato što se bave onim što se u ljudskoj prirodi vrlo sporo mijenja. Čovjek i dalje traga za istinom, često se gubi u vanjskim vrijednostima, ponavlja pogreške prošlosti i zaboravlja na vlastitu odgovornost prema drugima. Zato ova knjiga nije samo književni zapis jednog pjesnika iz prošlog stoljeća, nego i svojevrsno ogledalo današnjeg društva.

„Glas pjesnika“ preporuka je svima koji u književnosti traže nešto više od same priče. Ljubitelji filozofije, duhovnosti i poetske proze u ovoj će zbirci pronaći brojne misli koje mogu potaknuti na razmišljanje. Gibran nas još jednom podsjeća da istinska mudrost ne leži nužno u gomilanju znanja, položaju ili društvenom priznanju, već u sposobnosti da razumijemo život i prepoznamo vrijednost onoga što nosimo u sebi.

O autoru: Khalil Gibran (1883. – 1931.) je libanonski pjesnik, književnik i umjetnik. Kao mladić emigrirao je s obitelji iz Libanona u SAD. Poslije Shakespearea i Lao Tze, Khalil je treći najprodavaniji pjesnik svih vremena. Najpoznatiji je po književnom djelu Prorok. Rođen je u Libanonu u Maronitskoj obitelji. Kao mladi otišao je živjeti u SAD. Osim što je pisao bavio se je i slikanjem. Studirao je umjetnost u Parizu. Prvu knjigu na engleskom jeziku (Luđak) izdaje 1911. godine. Umro je od ciroze jetre. Postigao je svjetsku slavu najviše zahvaljujući knjizi „Prorok“ koju je napisao pod utjecajem Nietzscheovog djela „Tako je govorio Zaratustra“ kojim je bio oduševljen. Njegovo tijelo prenijeto je u njegovo rođeno selo Bašari (u današnjem Libanonu) gdje danas postoji muzej posvećen njegovim djelima.