Bijeg od iluzije: Tko smo zapravo i zašto se ne sjećamo?

Foto: Unsplash - Umesh Soni

Da bismo se probudili, moramo izgraditi most od našeg trenutnog razumijevanja tko smo do razumijevanja koje nam omogućuje da se prisjetimo i preispitamo sve prethodne faze našeg postojanja. Problem je što nas takav podvig vodi u slijepu ulicu, u ponor.

Autor: Stefan Becker

Izvor: wakeup-world.com

Postoji ponor između onoga što mi kao čovječanstvo čini se da 'znamo' o našem podrijetlu i modalitetima svemira u kojem postojimo i onoga što je istinito, iz prve ruke znanje i sjećanje o tome gdje smo bili prije nego što smo se pojavili u ovom sadašnjem životu.

Bez takvog ponora, svijet u koji se budimo svako jutro ne bi bio moguć. Za nastavak postojanja našeg svijeta temeljno je da nemamo načina da percipiramo veću stvarnost iza i izvan njega.

Danas se sve izvan fizičke površine 'stvarnosti' naziva područjem nagađanja. Naravno, mnogi od nas imaju duboku čežnju da saznaju što leži izvan onoga što možemo percipirati s naših pet fizičkih osjetila. I popriličan broj ezoteričnih, duhovnih ili metafizički darovitih 'učitelja' ili vodiča navodno se upustio u područje iza vela (ili ponora) koji nas odvaja od naših početaka. I često slobodno - ili komercijalno - dijele ono što su pronašli.

Koliko god moramo vjerovati onome što nam konvencionalni medijski kanali stalno predstavljaju, također moramo vjerovati ili ne vjerovati onome što nam ti 'učitelji' predstavljaju. Nemamo načina da sami išta potvrdimo. I u tome leži naš najveći problem. Najviše što možemo postići jest trošiti novac kako bismo dobili pristup razmišljanjima metafizički sklonih ljudi koji često dijele kontradiktorne informacije o svojim nalazima i otkrićima. Budući da ništa od ovoga ne možemo potvrditi, imamo samo mogućnost birati koga ćemo slijediti u njihovim narativima, a koga ignorirati, jer bi nas obeshrabrilo kada bi netko drugi osporio 'nalaze' i zaključke učitelja kojeg smo odlučili slijediti.

Nadilazimo prihvaćanje

Do sada nitko, bez obzira na sofisticiranost ili mudrost svog razumijevanja, nije postigao nikakvu promjenu u smjeru kojim se ovaj svijet kreće već stoljećima. Oni dolaze i odlaze, i mi dolazimo i odlazimo. Niti imamo osobno sjećanje odakle smo došli, niti imamo ikakvu ideju kako smo došli tamo gdje jesmo i kamo idemo. Najbolje što možemo postići jest postići duboki mir uma, predajući se činjenici da moramo živjeti sa svijetom kakav jest i prihvatiti izazove s kojima se susrećemo. Ukratko, čini se da moramo izvući najbolje iz onoga što imamo.

Međutim, ja se u ovom trenutku ne predajem. Ovo činim početnom točkom svog puta do svog buđenja i nadam se da ćete i vi to učiniti.

Da bismo krenuli s ove točke, morat ćemo ostaviti iza sebe sve predrasude s kojima smo se do sada susreli. Moramo dovesti u pitanje gotovo sve što smo učili ili naučili tijekom života. Moramo otvoriti svoje umove razumijevanju s kojim ćemo napustiti svoju konsenzualnu stvarnost i koje će nas odvesti u područje koje bi društvo vjerojatno klasificiralo kao ludilo. Međutim, rekao bih da je naše slijepo prihvaćanje stvarnosti svijeta u kojem se trenutno nalazimo, kao i naša odluka da ovaj svijet percipiramo kao nešto dobroćudno i prirodno, čisto ludilo. Samo zato što svi ostali prihvaćaju ovo ludilo ne čini ga boljim; čini ga gorim.

Dva modela za ono što se događa (ili ne događa) nakon smrti

Mnogi ljudi još uvijek vjeruju da će imati samo ovaj jedan život i da će zatim čekati iskupljenje na Sudnji dan. Pretpostavljaju da su slučajno nastali dovođenjem na ovaj svijet zbog želje svojih roditelja da imaju obitelj te da su svojim činom začeća djece učinili svoje potomstvo suodgovornim za nešto što su Adam i Eva navodno počinili prije mnogo godina. Pretpostavljaju da sva djeca nastaju ni iz čega, već nastavljaju postojati nakon smrti kao svijest koja čeka iskupljenje. Hmm.

Zatim postoje oni koji pretpostavljaju da smo zaglavljeni na Kotaču Karme i da živimo jedan život za drugim, radeći na vlastitom iskupljenju sa svakom novom inkarnacijom. Unutar ovog koncepta, nažalost, u svaki život ulazimo s potpuno izbrisanim sjećanjem na sve što se dogodilo tijekom naših prethodnih postojanja, tako da se nemamo načina sjetiti koje smo pogreške napravili u prethodnim inkarnacijama. U najboljem slučaju, možemo samo nagađati što smo možda 'počinili' kako bismo to ispravili u ovom životu. Ako slijedimo ovu naraciju, samoproglašeni ezoterični vodiči mogu nas obavijestiti da je čovječanstvo u cjelini vrlo mlada i djetinjasta civilizacija koja još uvijek ima dug put pred sobom do sazrijevanja i da većina ljudi još mora naučiti mnogo lekcija, što znači da su pred nama bezbrojne buduće inkarnacije.

Što je stvarnost smrti?

Dakle, u jednom modelu, vaša svijest (nakon smrti) ulazi u nepoznato mjesto na neodređeno vrijeme kako bi čekala iskupljenje. Koliko dugo se ovo vrijeme čekanja može podnijeti bez gubitka nekog oblika zdravog razuma? Drugi model kao da vam daje slobodnu volju, ali vas isključuje iz bilo kakvog sjećanja na to što točno trebate postići da biste konačno sišli s ovog tmurnog Kotača Karme. Shvaćate li što je zajedničko ovim modelima? Morate ih prihvatiti zdravo za gotovo i niste u mogućnosti sami provjeriti ništa o njima. I nemate druge mogućnosti nego izvući najbolje iz života koji živite i prepustiti se granicama koje postavlja ograničena percepcija vaših pet osjetila.

Koliko ja razumijem, nijedan od ta dva modela ne opisuje kakva je stvarnost, niti bi to bila ideja da nismo imali nikakav oblik bića prije rođenja i da bismo prestali postojati nakon fizičke smrti. Ono što pretpostavljam jest da ćemo se nakon kraja našeg trenutnog fizičkog života naći u području koje je stvoreno i kojim upravljaju neljudska bića, te da će nas ta bića kontrolori voditi kroz vrlo obeshrabrujuće preispitivanje života koje će nepovratno dovesti do zaključka da će, nažalost, daljnja inkarnacija biti neizbježna.

Oba koncepta mogu postojati samo u pozadini naših misli, jer nemamo načina da zapravo nešto učinimo u vezi s njima, osim da ih promišljamo. Svakodnevno nas poziva na djelovanje naš 'stvarni život', koji nas prisiljava da pronađemo načine da si osiguramo hranu, odjeću, sklonište, prijevoz, emocionalnu ravnotežu i tako dalje. Sve ostalo je filozofsko pitanje na koje ćemo odgovore pronaći tek nakon smrti, ili barem tako mislimo. Kao što svi možemo svjedočiti svaki dan, pravila ovog svijeta se stalno mijenjaju, kao i način na koji smo prisiljeni živjeti. Na primjer, uz sve ostalo, danas moramo stalno održavati vlastitu digitalnu komunikacijsku infrastrukturu, jer bez nje mnogi zahtjevi i zadaci više ne bi mogli biti ispunjeni. Nitko nas ili naše pretke nikada nije pitao žele li da se te promjene provedu. Samo nam se govori da svjedočimo razvoju i poboljšanju civilizacije. Ali kako možemo znati služi li nam taj razvoj ili ne, ako nemamo pojma tko smo?

Savršena zamka

Ovaj način života zamišljen je kao savršena zamka. Sve dok i dalje morate sami sebi osigurati sve osnovne životne potrepštine svaki dan i sve dok vam ovaj pothvat oduzima većinu vremena, nećete moći posvetiti punu pažnju pitanju 'Tko sam ja? Koje je moje podrijetlo? Kako sam došao ovdje? Tko upravlja ovim svijetom iza kulisa? Koja je svrha?

Bez pronalaska odgovora na ova pitanja, nema puno smisla poduzimati daljnje korake u bilo kojem smjeru. Nema smisla dovoditi više djece na ovaj svijet, i nema smisla dobrovoljno davati bilo kakvu kreativnu moć donošenja odluka koju imamo bilo kome tko tvrdi da nas predstavlja, npr. na izborima. Pogledajte predstavu koja je izvedena uz posljednje savezne izbore u SAD-u. Glavni cilj bio je uvjeriti ljude da oni donose odluke i da vladin sustav jamči da stanovništvo može odabrati nekoga tko se istinski brine za njihovu dobrobit i stvara najbolje moguće okolnosti za sve. Jedina namjera ove predstave bila je da što više ljudi ponovno dobrovoljno preda svoju individualnu moć donošenja odluka sustavu.

Iako možemo samo nagađati o tome tko točno upravlja našim svijetom iza kulisa i kamo žele ići s ovim, nema smisla nastaviti sa svojim životima bez ikakvih naznaka pod čijom melodijom plešemo.

Što moramo postići?

Moramo probuditi svoje perceptivne sposobnosti, omogućujući nam da steknemo razumijevanje iz prve ruke o tome što se dogodilo neposredno prije nego što smo ušli u našu trenutnu inkarnaciju. Moramo povećati svoju senzornu svijest kako bismo shvatili tko je odgovoran za način na koji se upravlja našim svijetom. Time ćemo naučiti kako i tko je C-narativu objavio čovječanstvu i kako je postignuto da su sve svjetske vlade i sve odgovorne institucije bile popunjene poslušnim predstavnicima prije 2020. Moramo postati sposobni osobno pristupiti Akaškim zapisima i koristiti tu sposobnost kako bismo saznali o našem podrijetlu i stvarnim povijesnim događajima na Zemlji.

Moramo opovrgnuti svakoga tko nagađa o ovim pitanjima bez stvarnih dokaza. Moramo ići do sučelja kroz koje se naš svijet stvarno usmjerava i njime se upravlja u svakodnevnom životu. Ako netko koristi tehnike kanaliziranja, tada mora dati odgovore na pitanja poput: Tko je naredio rušenje WTC-a, tko je naredio atentat na Johna F. Kennedyja, tko je naredio C-narativu, što se dogodilo s misijama na Mjesec i u koju svrhu su one mogle biti inscenirane? Koji je pravi cilj digitalizacije i transhumanizma? Zašto se ulaže toliko napora da se našteti našim nadnaravnim sposobnostima putem kemikalija i toksina u svim sferama života, EMF signala, degradirane hrane, buke i tako dalje? Nije dovoljno učiti o tehnikama koje nam omogućuju poboljšanje naših individualnih životnih okolnosti. Umjesto toga, moramo postati nadnaravni kako bismo pronašli odgovore na gornja pitanja i pronašli načine da te odgovore proširimo na svako od naših bližnjih. Također, moramo se osnažiti kako bismo okončali mnoga ometanja naše dobrobiti.

Svjestan sam da je naš svijet pažljivo i dobro isplaniran na načine koji su namijenjeni sprječavanju upravo onoga što predlažem. A kako bi se osiguralo da se to ne dogodi, implementirani su sigurnosni sustavi kako bi se diskvalificirao svaki tko predlaže takav podvig. Glavni problem ovdje je što ćemo morati ući u prijelaznu zonu u koju se nitko prije nije usudio ući. Ili smo potpuno uronjeni u svijet o kojem su nas učili u školi ili govorimo o području koje je izvan naše trenutne sposobnosti percipiranja i zahtijeva od nas da u njega vjerujemo. Oba stanja percepcije imaju zajedničko to što se ne možemo isključiti ili utjecati na temeljne okolnosti našeg trenutnog fizičkog života. Oba stanja zahtijevaju od nas da se predamo onome što se čini našom trenutnom stvarnošću i da čekamo da se nešto dogodi ili našu smrt.

Srednji put u koji se nitko do sada nije usudio ući jest proces koji će nam omogućiti da aktivno transformiramo svoju percepciju u nadnaravno stanje. To će nam omogućiti da otkrijemo fasadu iza koje smo bili zaključani. Za mene bi to bilo najvažnije što treba učiniti prije nego što nastavimo dopuštati da naš svijet izmakne kontroli, što se događa već neko vrijeme.

Smisleni život

Kako život može biti smislen kada nam je netko nametnuo razumijevanje tko smo koje moramo prihvatiti zdravo za gotovo? Takav život ne može biti smislen.

Kad gledam koliko je ljudsko tijelo složeno i delikatno, koliko je magičan i mističan proces stvaranja ovog tijela, od jednostavnih elemenata do tako višestrukog entiteta koji pruža ulaz u naše fizičko područje postojanja za duhovnu dušu, ne mogu shvatiti kako je sav taj trud mogao biti uložen samo da bi takva božanska bića uglavnom provodila svoj dragocjeni život sjedeći ispred ekrana i obavijena digitalnim svijetom, kroz svoje najkreativnije i najvitalnije vrijeme u životu. Uskoro će AI sustavi moći zamijeniti vaše prijatelje kao što će ti sustavi moći preuzeti digitalne razgovore koje danas vodite sa svojim poznanicima.

Ne mogu shvatiti ni da je glavna svrha našeg postojanja odlazak na posao i da bismo to trebali doživljavati kao napredak, kako su male samodostatne zajednice od prije 200 godina zamijenjene društvom koje je sve svelo na mali kotač u gigantskom sustavu. Sustav koji cijelo naše postojanje ostavlja ovisnim o onima koji vode te sustave i o njihovim idejama o tome kako ih žele razvijati i transformirati. Nekada je mala zajednica u kojoj smo živjeli mogla zadovoljiti svaku potrebu koju bi itko mogao imati. Danas bi netko mogao jednostavno zamrznuti vaš račun ili onemogućiti vaš mobitel i internetsku vezu, i lako biste se mogli naći na ulici i umrijeti od gladi bez ikakvih drugih mogućnosti osim prosjačenja ili krađe.

Razmišljanje o takvim idejama i mislima poput onih gore spomenutih možda se ne čini baš ohrabrujućim, blago rečeno. Ali budući da se mi kao čovječanstvo čini da se sve više predajemo bez otpora diktatima sila (sila koje čak ni ne vidimo), mislim da se moramo suočiti s ovom stvarnošću kakva jest kako bismo mogli pronaći odlučnost da krenemo svojim putem buđenja i da se svim srcem posvetimo ovom procesu. Trebali bismo shvatiti da je na nama da to ostvarimo. Sada. U ovom životu.