Živimo u vremenu u kojem se uspjeh mjeri produktivnošću, brzinom i količinom postignutog. Svakodnevno smo izloženi porukama da moramo biti bolji, bogatiji, uspješniji i zauzetiji nego jučer. Paradoksalno, nikada nismo imali više mogućnosti, a istovremeno se sve više ljudi osjeća umorno, izgubljeno i nezadovoljno. Upravo zato film Perfect Days redatelja Wima Wendersa djeluje gotovo subverzivno. On ne pokušava impresionirati spektakularnom pričom niti velikim životnim dramama.
