"Put u Ixtlan" – Carlos Castaneda

Put u Ixtlan

Carlos Castaneda

"Za tebe je ovaj svijet tajanstven, jer su tebi ponuđene samo dvije krajnosti, ako ti nije dosadno, onda ti je sve krajnje čudno. Za mene je ovaj svijet tajanstven zato što je ogroman, zastrašujući, nepredvidljiv, nedokučiv. Moja namjera je da te uvjerim da moraš da prihvatiš odgovornost za svoje postojanje ovdje, u ovom divnom svijetu, u ovoj divnoj pustinji, u ovom divnom vremenu. Želio sam da te uvjerim da naučiš da svakom činu svoga djelovanja daješ podjednaku važnost, a to želim prije svega radi toga što ćeš ovdje provesti sasvim malo vremena, toliko malo vremena da nećeš moći da posvjedočiš svu čudesnost ovog predjela."

Naslov knjige: Put u Ixtlan

Autor: Carlos Castaneda

Naslov izvornika: Journey to Ixtlan

Broj stranica: 355

Knjiga Put u Ixtlan (Journey to Ixtlan: The Lessons of Don Juan), koju je 1972. godine objavio Carlos Castaneda, predstavlja treći nastavak njegovih susreta s tajanstvenim učiteljem don Juanom Matusom. Za razliku od prethodnih knjiga, koje su bile više usmjerene na proučavanje psihotropnih biljaka i neobičnih iskustava svijesti, Put u Ixtlan donosi mnogo dublje filozofske i duhovne uvide. U središtu knjige nalazi se pitanje osobne transformacije i razvoja „duhovnog ratnika“, osobe koja nastoji živjeti svjesno, odgovorno i oslobođena iluzija koje oblikuju svakodnevni život. Knjiga nije jednostavna za čitanje jer sadrži brojne simbolične i ponekad apstraktne rasprave, ali iza njih se kriju vrlo praktične poruke o tome kako živjeti kvalitetnije i autentičnije.

U samom uvodu knjige Castaneda navodi kako je bio u zabludi misleći da se tajna šamana svodi na halucinogene biljke. Jedan razgovor s don Juan u kojem mu je on rekao da sve što mu je rekao da čini, jest postupak zaustavljanje postojeće stvarnosti, je u stvari suština cijele nauke. To je potaknulo Castanedu da ponovno pregleda svoje bilješke stare deset godina.

Tada je shvatio da mu je don Juan još na samom početku njihovog druženja spominjao zaustavljanje postojećeg svijeta. Castaneda u uvodu napominje da je te terenske bilješke odbacio jer se nisu odnosile na psihotropne biljke. To je učinio jer je bio uvjetovan mišlju da sve što šamani znaju jest rad s psihotropnim biljkama i da je to jedini način dolaska u drugo stanje svijesti. Kako je samo bio u krivu. Kada je napravio reviziju bilješki nastala je ova treća knjiga.

Napuštanje osjećaja vlastite važnosti

"Dokle god smatrate da ste nešto najvažnije na svijetu, ne možete stvarno da osjetite svijet oko sebe. Tada ste kao konj sa oglavom. Vidite samo sebe izdvojenog od svega ostalog."

Tijekom druženja s don Juanom, Castaneda je naučio mnoge lekcije od njega. U nastavku ćemo proći neke od najvažnijih lekcija koje je autor prošao.

Jedna od najvažnijih lekcija koju don Juan prenosi Castanedi jest potreba napuštanja osjećaja vlastite važnosti. Prema don Juanu, čovjek većinu svoje energije troši na obranu vlastite slike o sebi i na dokazivanje drugima. Upravo zbog toga postaje zarobljen u vlastitom egu te gubi sposobnost da stvarno vidi svijet oko sebe. Posebno je snažna don Juanova misao da čovjek koji sebe smatra najvažnijim bićem na svijetu ne može osjetiti stvarnost koja ga okružuje jer vidi samo sebe. Ova ideja može se povezati s mnogim velikim duhovnim tradicijama koje naglašavaju poniznost i oslobađanje od ega. Don Juan ne traži od Castanede da se podcjenjuje, nego da prestane sebe stavljati u središte svega. Time se otvara mogućnost dubljeg razumijevanja prirode, drugih ljudi i vlastitog života.

Ovim učenjem o egu, don Juan postao je preteča današnjih modernih učitelja koji naučavaju o samovažnosti. Još dok je pojam ega bio tek u povojima, učenja don Juana donosila su duboke uvide o ljudskoj prirodi i mogućnostima vlastitog razvoja.

Smrt kao savjetnik

"Sjeti se sad svoje smrti. Daleko je od tebe samo za dužinu jedne ruke. Može te kucnuti svakog trenutka, pa znači, stvarno nemaš vremena za ništavne misli i raspoloženja. Nitko od nas nema vremena za to."

Tema smrti zauzima posebno mjesto u knjizi. Don Juan ne promatra smrt kao nešto čega se treba bojati, nego kao savjetnika koji čovjeku pomaže da živi svjesnije. Svijest o vlastitoj smrtnosti uklanja mnoge nepotrebne brige i prisiljava čovjeka da se usredotoči na ono što je zaista važno.

Kada Castaneda postavlja pitanja o prirodi smrti, očekuje konkretne odgovore, ali don Juan naglašava da smrt nije ljudsko biće niti nešto što se može jednostavno opisati. Ona je prisutnost koja uvijek prati čovjeka. Upravo zato ratnik ne rasipa energiju na žaljenje, samosažaljenje i beskrajno traženje krivaca za svoje probleme. Umjesto toga, prihvaća odgovornost za vlastiti život i djeluje najbolje što može u svakom trenutku.

U jednom trenutku Castaneda je pitao don Juana što je smrt i je li ona nešto poput čovjeka, odnosno da li izgleda kao čovjek. To je tipična ljudska potreba za antropomorfiziranjem jer čovjeku je lakše nešto razumjeti i sebi predočiti ako je pojava slična čovjeku. Naravno don Juana su te ideje bile smiješne jer smrt nema osobine čovjeka. Po njemu smrt je jedna "oblik prisutnosti" ili kako je rekao: "Čovjek je samo zbir svih onih stupnjeva vlastite unutarnje moći, a taj zbir određuje način njegovog života i način njegove smrti."

"Glupo je vjerovati da je svijet samo ono što ti misliš da jest. Svijet je tajanstveno mjesto."

Kako postati nepristupačan

"Nepristupačan ne znači skrivati se niti biti tajnovit. Ne znači ni da ne možeš imati odnose s ljudima. Lovac se koristi svojim svijetom štedljivo i nježno, bez obzira da li su taj svijet stvari, biljke, životinje, ljudi ili sila. Lovac stupa u intimni odnos sa svojim svijetom a ipak je nepristupačan istom svijetu. On je nepristupačan zato što ne iscijedi svoj svijet do bezobličnosti. On ga dodiruje lako, ostaje koliko je potrebno, a onda se brzo udalji a da jedva ostavi traga."

Don Juan uvodi i zanimljiv koncept „nedostupnosti“ ili „nepristupačnosti“. To ne znači izolirati se od drugih ljudi, nego naučiti zaštititi vlastitu energiju i ne dopustiti da nas tuđa očekivanja određuju. Dio tog procesa jest i brisanje osobne povijesti. Prema don Juanu, ljudi su često zarobljeni slikom koju drugi imaju o njima, pa se neprestano ponašaju prema tim očekivanjima.

Ako čovjek prestane stalno objašnjavati sebe i svoje postupke, postaje slobodniji. Takva osoba nije zatvorena prema svijetu, nego je manje podložna manipulaciji i društvenim pritiscima. Ova ideja djeluje vrlo aktualno i danas, u vremenu društvenih mreža kada mnogi osjećaju potrebu neprestano prikazivati svoj život drugima.

Prihvaćanje i razumijevanje moći

"Moć je nešto neuhvatljivo. Nije moguće dotaći je prstima i reći što je to stvarno moć. to je nekakva vrsta osjećanja koje čovjek ima u kontaktu sa nekim stvarima. Moć je nešto što je dio čovjekove osobnosti. Ona je svojina čovjeka."

Pojam moći jedan je od središnjih motiva knjige. Međutim, moć kod don Juana nema veze s dominacijom nad drugim ljudima. Ona predstavlja stanje unutarnje budnosti, samokontrole i povezanosti sa stvarnošću. Put prema moći vodi kroz disciplinu, samospoznaju i oslobađanje od ograničavajućih navika.

Posebno zanimljiva je don Juanova ideja o „stanju sna“. Castaneda ga isprva shvaća kao obično sanjanje, ali učitelj objašnjava da je riječ o stanju povećane svjesnosti. U tom stanju čovjek postaje potpuno budan prema sebi i svijetu. Moć se, dakle, ne sastoji u kontroli drugih, nego u ovladavanju vlastitom sviješću i percepcijom.

U duhu ratnika

"Mi smo isto toliko tajanstveni i isto toliko zastrašujući kao i ovaj nepredvidljivi svijet i zbog toga nitko ne zna za što si sve ti sposoban."

Najvažniji ideal kojem don Juan teži jest ideal ratnika. Ratnik nije vojnik niti borac u doslovnom smislu riječi. On je osoba koja živi s disciplinom, hrabrošću i odgovornošću. Prema don Juanu, svaki čovjek može postati ratnik ako je spreman suočiti se sa sobom i vlastitim slabostima.

Ratnik ne troši energiju na žaljenje, strah ili samosažaljenje. On prihvaća život onakav kakav jest i djeluje najbolje što može. U jednoj od najzanimljivijih scena don Juan uspoređuje planinskog lava, vodene štakore i ljude, naglašavajući da ih ratnik mora promatrati jednako, bez emocionalnih i egoističnih procjena. Takav pogled na svijet zahtijeva veliku unutarnju snagu i predstavlja pravu revoluciju u načinu razmišljanja.

U tom razgovoru don Juan je rekao da nema nikakve svrhe tugovati i žalovati vjerujući da je uvijek netko drugi kriv. Jer prema njemu, nitko nikome ne može da učini nešto preko njegove volje, barem ne ratniku.

Podsjetio ga je na događaj kada ih je lovio planinski lav. "Tada se nisi žalio niti psovao sto te proganja lav. Nisi niti cvilio, samo si težio tome da preživiš." Castaneda je na to odgovorio da ga može povrijediti podmuklost ljudi koji su oko njega, dok lav nije takav jer nema tu podmuklost pa je teško uspoređivati ta dva događaja. Na to je don Juan odgovorio; "Znam znam, dospjeti do stanja ratničkog duha nije tako jednostavno. To je prava revolucija. Promatrati lava, vodene štakore i ljude u jednoj te istoj ravni je jedna savršena osobina ratničkog duha. Za tako nešto potrebna je moć."

Hod moći

Put ratnika nije samo teorija nego način života. Don Juan često koristi metaforu lovca kako bi objasnio kako čovjek treba pristupati svakodnevici. Lovac je oprezan, strpljiv i prilagodljiv. On promatra okolinu i ne djeluje impulzivno.

Posebno zanimljiv primjer odnosi se na jednu vrstu jelena koju je teško uloviti zato što nema ustaljene navike. Time don Juan zapravo poručuje da se i čovjek mora osloboditi rutine. Navike nas čine predvidljivima i ograničavaju našu sposobnost razvoja. Ratnik je stoga uvijek spreman učiti i prilagođavati se novim okolnostima.

Ne djelovanje

"Ne-djelovanje je vrlo jednostavno ali i jako teško. Suština nije u razumijevanju već u ovladavanju njime. Viđenje je naravno, posljednji doseg mudraca, a viđenje se postiže jedino zaustavljanjem postojeće stvarnosti, do čega se dolazi tehnikom ne-djelovanja."

Jedan od najtežih, ali i najzanimljivijih koncepata u knjizi jest „ne-djelovanje“ (not doing). Don Juan objašnjava da postoji razlika između običnog promatranja i stvarnog viđenja. Kao primjer koristi stijenu i njezinu sjenu. Promatrati stijenu i opisivati je predstavlja djelovanje, dok promatranje njezine sjene otvara mogućnost drukčije percepcije stvarnosti.

Ne-djelovanje ne znači pasivnost ili lijenost. Ono podrazumijeva prekid automatskih obrazaca mišljenja i ponašanja. Čovjek tada prestaje nametati svijetu vlastita tumačenja te dopušta da mu se stvarnost pokaže na nov način. Upravo zbog toga ovaj koncept predstavlja jedan od ključnih koraka prema dubljoj svijesti.

Tehnike o kojima don Juan predlaže Castanedi su neobične i specifične, ali s vrlo jasnim ciljem dostizanja stanja nedjelovanja. Tako u jednom slučaju don Juan predlaže Castanedi da laže i obmanjuje samog sebe:

"Umjesto da se suočavaš s istinom i govoriš sebi kako si ružan, truo i nedosljedan, govorit ćeš sebi kako si nešto potpuno suprotno, ali moraš pritom biti svjestan da lažeš i da je bilo kakav pokušaj da postupiš na neki drugi način potpuno beznadan.

Ali kakvu svrhu ima ovo laganje don Huane?

Baš to laganje može da te navede na nekakvu drugu vrstu djelovanja, pa ti se poslije toga može dogoditi da shvatiš da su oba dva djelovanja laži i nestvarnost a da je priklanjanje ma kojem od njih čisto gubljenje vremena jer jedino što je istinito to je biće prisutno u tebi, biće koje namjerava da umre. Stići do tog bića je ne-djelovanje samo po sebi."

Zaustavljanje postojeće stvarnosti

"Zaustavljanje postojećeg svijeta je samo jedna vrsta tehnike koju uvježbavaju oni koji tragaju da dosegnu moć, tehnika čije se savršenstvo sastoji u tome da se svijet koji poznajemo dovede u stanje kolapsa."

Vrhunac Castanedina učenja jest ono što don Juan naziva „zaustavljanjem svijeta“. To ne znači uništenje stvarnosti, nego prekid uobičajenog načina njezina doživljavanja. Ljudi svakodnevno potvrđuju istu sliku svijeta kroz navike, uvjerenja i unutarnji dijalog. Kada se taj proces prekine, pojavljuje se mogućnost drukčijeg viđenja stvarnosti.

"Duhovnost ratnika zahtjeva postizanje samokontrole, a istovremeno i potiskivanje vlastite osobnosti."

Na kraju knjige Castaneda doživljava trenutak proširene percepcije te shvaća da svijet nije onakav kakvim ga je dotad smatrao. Upravo je to simbolično značenje puta prema Ixtlanu – ne putovanje prema nekom geografskom mjestu, nego potraga za dubljim razumijevanjem sebe i svijeta. To viđenje drugačijeg svijeta prema opisu autora, doista je bio svijet drugačiji od onoga kojeg vidimo golim očima, to je bio svijet protočne energije koja je povezana sa cijelim svijetom.

Za kraj...

"Jedino kao ratnik, čovjek može da izdrži na stazi spoznaje. Jer umjetnost ratnika je postizanje ravnoteže između osjećanja straha što si čovjek i osjećanja divljenja što si čovjek."

Put u Ixtlan nije samo knjiga o šamanizmu ili neobičnim iskustvima svijesti. To je duboka filozofska rasprava o ljudskoj prirodi, slobodi i osobnom razvoju. Don Juan kroz svoje pouke nastoji naučiti Castanedu kako napustiti ego, prihvatiti odgovornost za vlastiti život, živjeti sa sviješću o smrti i razviti duh ratnika. Iako su neke ideje na prvi pogled neobične ili teško razumljive, iza njih se kriju univerzalne poruke koje mogu biti korisne svakom čitatelju. Upravo zbog toga ova knjiga ostaje jedno od najzanimljivijih i najutjecajnijih Castanedinih djela te vrijedan vodič za sve koji tragaju za dubljim razumijevanjem života.

O autoru: Carlos Castaneda (pravo ime Carlos César Salvador Arana Castañeda, sporni datumi rođenja 25. prosinca 1925. ili 1931. – 27. travnja 1998.) bio je peruansko-američki pisac i doktor antropologije. Ušao je u povijest kao autor niza iznimno utjecajnih knjiga koje detaljno opisuju njegovo navodno šegrtovanje kod Yaqui šamana Don Juana Matusa.

Porijeklo i Akademski Put

Iako je Castaneda često navodio da je rođen u São Paulu u Brazilu, vjeruje se da je njegovo pravo mjesto rođenja Cajamarca u Peruu. U Sjedinjene Američke Države doselio se 1951. godine te je 1957. postao američki državljanin. Svoje akademsko obrazovanje stekao je na Kalifornijskom sveučilištu u Los Angelesu (UCLA). Bakalaureat je stekao 1962. godine, a doktorat iz antropologije obranio je 1973. Njegova doktorska disertacija poslužila je kao temelj za njegovu treću knjigu, Put u Ixtlan.

Književno Naslijeđe Don Juana

Castaneda se proslavio serijom od dvanaest knjiga pisanih u prvom licu. Ove knjige bilježe njegovo učenje Toltečkih tradicija koje mu je navodno prenosio Don Juan Matus, "Čovjek Znanja" (Man of Knowledge) iz Yaqui plemena, tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina.

Među njegovim najpoznatijim ranim djelima nalaze se Učenje Don Juana Yaqui put znanja (1968.), Zasebna stvarnost (1971.) i Put u Ixtlan (1972.). Kroz ova djela istraživao je teme šamanizma, mistike, duhovnog traganja, te koncepte poput "druge stvarnosti" i promjene percepcije. Njegovo učenje kasnije je obuhvatilo i tehnike "sanjenja" (sapunanja), "nesudbovanja" (non-doing) i Tensegrity, seriju pokreta i vježbi koje je promovirao u kasnijem životu.

Enigma i Kontroverza

Castaneda je bio iznimno kontroverzna figura u akademskim krugovima. Mnogi kritičari, posebice antropolozi, dovodili su u pitanje autentičnost njegovih iskustava s Don Juanom. Kritičari su tvrdili da su knjige djelo fikcije ili autobiografski romani, a ne stvarni etnografski zapisi. Sam Castaneda aktivno je doprinosio vlastitoj misterioznosti. Namjerno je stvarao zbrku oko detalja iz svog života, a godinama se u potpunosti klonio javnosti, što mu je donijelo status "apsolutne enigme". U devedesetima je ponovno počeo izlaziti u javnost, uglavnom promovirajući Tensegrity kroz tvrtku Cleargreen Incorporated, koja i danas distribuira njegov rad. Umro je u Los Angelesu 1998. od raka jetre. Njegove su knjige prodane u milijunima primjeraka širom svijeta, ostavljajući trajan i snažan utjecaj na kontrakulturu, novodobne (New Age) pokrete i ezoterijsku misao.