Paleontološka zajednica blago rečeno s nezadovoljstvom gleda na dokaze koji pobijaju dosadašnje torije o nastanku i širenju ljudske populacije iz Afrike na druge kontinente. No tijekom vremena pojavili su se dokazi koji su rušili tu hipotezu, a jedan od njih su otisci čovjeka u pustinji Nefud u Saudijskoj Arabiji.
Čovječanstvo je nastalo na afričkom kontinentu prije najmanje 300.000 godina. Znamo iz fosilnih dokaza u južnoj Grčkoj i Levantu (današnji Izrael) da su se neki rani pripadnici naše vrste proširili izvan Afrike prije otprilike 200.000 godina, te ponovno između 120.000 i 90.000 godina. Vjerojatno su putovali kroz Sinajski poluotok, koji je činio jedini kopneni most koji je povezivao afrički kontinent s ostatkom svijeta, prije nego što su krenuli prema sjeveru u krajolik s mediteranskom klimom.
Ali nije bilo poznato u kojoj su točki ljudi skrenuli na jug nakon što su prešli Sinajski poluotok i stigli do današnje Saudijske Arabije. Također se često pretpostavlja da su krenuli obalnim putem, izbjegavajući trenutačno surovu pustinjsku unutrašnjost. Prethodni nalazi fosila pokazuju da to nije bio slučaj, jer su se ljudi doselili u srce Arabije prije najmanje 85.000 godina. Sada, nova istraživanja pomiču ovaj datum još više u prošlost.
Arheolozi su uspjeli datirati otiske stopala pomoću tehnike koja se zove luminiscencija koja datira u razdoblje od prije 102-132 000 godina. Na temelju šireg regionalnog dokaza o povećanoj količini oborina. Znanstvenici su predložili da datiraju otiske iz razdoblja prije otprilike 120 000 godina, koje se naziva posljednji međuledeni period.
Znanstvene analize pokazuju da su većinu svoje novije povijesti bile klimatski slične današnjima: hipersušne i neprohodne. Ali također postoje dokazi koji pokazuju da su se u određenim razdobljima u prošlosti pustinje pretvarale u travnjake nalik na savane prepune slatkovodnih izvora. Te su "zelene" faze vjerojatno bile kratke, vjerojatno ne duže od nekoliko tisućljeća. Unatoč tome, ljudima i drugim životinjama pružili su priliku da se presele u novi zeleni krajolik.
Iz sedimenata fosilnih jezera znamo da je pustinja Nefud bila jedna od onih koje su se u prošlosti povremeno pretvarale u privlačniji krajolik, a novi otisci stopala dokazuju da su rani ljudi iskoristili jedan takav prozor.
Osim otisaka ljudskih stopa, pronađeni su i otisci slona, konja i deve. Ovi otisci stopala, koje je detaljno proučavao Mathew Stewart na Institutu Max Planck za kemijsku ekologiju, pružaju mnoštvo novih informacija o pretpovijesnim interakcijama između ljudi, životinja i okoliša.
Otisci stopala jedinstveni su oblik fosilnog dokaza jer daju precizne snimke u vremenu koje obično predstavlja nekoliko sati ili dana. Ovo je rješenje koje ne dobivamo iz drugih zapisa. Također nam omogućuju da razumijemo ponašanje njihovih tvoraca, što je nešto što ne možemo dobiti iz fosila.
Izvor: theconversation.com
Comments