Mozart efeket

Mozart efekt naziv je za popularnu teoriju koja sugerira da slušanje glazbe Wolfganga Amadeusa Mozarta može privremeno poboljšati kognitivne funkcije, posebice prostorno-vremensko razmišljanje. Ovaj koncept je stekao veliku popularnost i doveo do pravog komercijalnog trenda, iako je njegova znanstvena utemeljenost često bila predmet rasprava i preispitivanja.

Početak fenomena i ključno istraživanje

Sve je počelo 1993. godine istraživanjem psihologinje Frances Rauscher i fizičara Gordona Shawa. Oni su objavili studiju u kojoj je skupina studenata, nakon samo deset minuta slušanja Mozartove Sonate za dva klavira u D-duru, K. 448, pokazala privremeno poboljšanje rezultata na testu prostornog rasuđivanja u usporedbi s onima koji su slušali opuštajuće upute ili sjedili u tišini. Ovo kratkotrajno poboljšanje trajalo je otprilike 10 do 15 minuta.

Od znanosti do popularne kulture

Mediji su brzo preuzeli i pojednostavili rezultate, stvorivši senzacionalistički naslov "Mozart vas čini pametnijima". To je dovelo do široko rasprostranjenog uvjerenja da izlaganje klasičnoj glazbi, posebno Mozartovoj, može trajno podići opći IQ, naročito kod male djece. Roditelji su masovno kupovali CD-ove s Mozartovom glazbom, a neke su savezne države u SAD-u čak predlagale inicijative za osiguravanje klasične glazbe za svako novorođenče.

Stvarnost iza efekta

Naknadna istraživanja i meta-analize, međutim, nisu uspjela potvrditi ideju o trajnom povećanju inteligencije. Kritičari i sami autori originalne studije naglasili su da je efekt bio ograničen isključivo na kratkotrajno poboljšanje specifičnih zadataka prostornog rasuđivanja, a ne na opću inteligenciju.

Danas se smatra da je takozvani Mozart efekt vjerojatnije rezultat općeg pobuđivanja i poboljšanog raspoloženja koje glazba izaziva. Ugodna i poticajna glazba ugodnog tempa i u duru, neovisno o tome je li Mozartova, može privremeno poboljšati pažnju i koncentraciju, što onda dovodi do boljeg kratkoročnog učinka na kognitivnim testovima. Ista poboljšanja u rezultatima postizala su se i slušanjem drugih ugodnih glazbenih djela koja su slušateljima bila draga.

Unatoč tome, ideja o "glazbi koja jača um" i dalje živi, a Mozart efekt je postao sveobuhvatan pojam koji se koristi za opisivanje transformacijske moći glazbe u zdravlju, obrazovanju i općoj dobrobiti. Slušanje glazbe koju volimo nesumnjivo utječe na naše raspoloženje, smanjuje stres i poboljšava mentalno stanje, što neizravno podržava kognitivne funkcije.