"Ljudski rod - povijest čovječnosti" - Rutger Bregman

Kada razmišljamo o ljudskoj povijesti, priče o sukobima, pohlepi i uništenju često dominiraju narativom. Ipak, knjiga Rutgera Bregmana "Čovječanstvo: Povijest puna nade" osporava ovaj sumoran pogled predstavljajući svježu perspektivu utemeljenu na optimizmu. Ova recenzija knjige istražuje kako Bregman mijenja naše razumijevanje ljudske prirode, nudeći nadu u bolju budućnost utemeljenu na suradnji, ljubaznosti i povjerenju.

Naslov knjige: Ljudski rod - povijest čovječnosti

Naslov izvornika: De meeste mensen deugen

Autor: Rutger Bregman

Broj stranica: 544

Preispitivanje ljudske prirode

Bregman započinje smjelom tvrdnjom: ljudi su u osnovi dobri. Ova ideja suprotstavlja se uvriježenom uvjerenju da su ljudi sebični i vođeni isključivo instinktima za preživljavanje. Oslanjajući se na povijesne primjere, psihološke studije i antropologiju, tvrdi da su suradnja i empatija bile ključne za ljudski uspjeh.

Jedan upečatljiv primjer dolazi iz poznatog Stanfordskog zatvorskog eksperimenta. Iako se često navodi kao dokaz inherentne okrutnosti, Bregman ponovno razmatra nedostatke studije i ističe koliko se sudionika odupiralo nasilnim ulogama. To osporava pretpostavku da se ljudi prirodno okreću nasilju kada im se da moć.

Knjiga također raspravlja o društvima lovaca-sakupljača, koja su napredovala kroz dijeljenje i međusobnu podršku, a ne natjecanje. Ove zajednice pokazuju da suradnja nije samo moderni ideal već duboko ukorijenjena ljudska osobina.

Primjeri suradnje u povijesti

Bregman navodi brojne povijesne trenutke u kojima su povjerenje i ljubaznost pozitivno oblikovali ishode. Primjerice, tijekom Prvog svjetskog rata, božićno primirje 1914. godine vidjelo je vojnike suprotstavljenih strana kako spontano prekidaju vatru i zajedno slave. Ovaj događaj otkriva kako se čak i u sukobu može pojaviti bolja priroda čovječanstva.

Drugi primjer je poslijeratna obnova Europe. Unatoč golemom razaranju, zemlje su odabrale suradnju umjesto osvete, što je dovelo do stvaranja institucija poput Europske unije. Ova suradnja postavila je temelje za desetljeća mira i prosperiteta.

Ove priče pokazuju da kada ljudi vjeruju jedni drugima, mogu prevladati izazove koji se čine nepremostivima.

Uloga optimizma u društvu

Bregman naglašava da vjerovanje u ljudsku dobrotu nije naivno. Umjesto toga, to je praktičan temelj za izgradnju boljih društava. Kada vlade i institucije pretpostavljaju da ljudi žele činiti dobro, politike postaju učinkovitije i humanije.

Na primjer, knjiga ističe eksperimente s univerzalnim osnovnim dohotkom i sustavima socijalne skrbi temeljenim na povjerenju. Ovi pristupi oslanjaju se na ideju da će ljudi odgovorno koristiti resurse kada im se pruži sloboda i podrška. Rani rezultati pokazuju smanjenje siromaštva i povećanje blagostanja, dokazujući da optimizam može dovesti do poboljšanja u stvarnom svijetu.

Kako ova perspektiva može promijeniti našu budućnost?

Čovječanstvo potiče čitatelje da preispitaju kako pristupamo društvenim problemima. Ako krenemo od pretpostavke da su ljudi kooperativni i ljubazni, možemo osmisliti sustave koji potiču te kvalitete, a ne potiskuju ih.

Ova promjena mogla bi utjecati na područja poput obrazovanja, kaznenog pravosuđa i kulture na radnom mjestu. Škole bi se mogle više usredotočiti na suradnju nego na konkurenciju. Pravosudni sustavi mogli bi dati prioritet rehabilitaciji nad kažnjavanjem. Radna mjesta mogla bi izgraditi povjerenje i autonomiju umjesto stroge kontrole.

Prihvaćanjem ovog optimističnog stava, društvo može osloboditi ljudski potencijal i stvoriti okruženja u kojima ljudi zajedno napreduju.

Autor u knjizi donosi nekoliko ključnih zaključaka kao štio su:

Povjerenje gradi jače zajednice: Kada se ljudi osjećaju pouzdano, skloni su djelovati odgovorno i podržavati druge.

Ljubaznost je strategija preživljavanja: Suradnja je ljudima pomagala da prežive i prilagode se kroz povijest.

Optimizam potiče inovacije: Vjerovanje u pozitivne ishode potiče kreativna rješenja za društvene izazove.

Sustavi oblikuju ponašanje: Osmišljavanje institucija koje pretpostavljaju dobrotu vodi do boljih rezultata od onih temeljenih na sumnji.

Mala djela su važna: Svakodnevna ljubaznost i empatija doprinose svijetu punijem nade.

Rutger Bregmanova knjiga "Ljudski rod - povijest čovječnosti" nudi osvježavajuću i inspirativnu perspektivu o tome što znači biti čovjek. Dovodeći u pitanje pesimističan pogled na ljudsku prirodu, knjiga nas poziva da sebe i druge vidimo u pozitivnijem svjetlu. Ova promjena načina razmišljanja nije samo uzdižuća, već je i bitna za izgradnju pravednijeg i suosjećajnijeg društva.

Čitatelji koji traže promišljen, dobro istražen argument za optimizam smatrat će ovu knjigu uvjerljivom i motivirajućom. Podsjeća nas da unatoč izazovima s kojima se suočavamo, temelj ljudske dobrote ostaje snažan i spreman voditi nas prema boljoj budućnosti.

O autoru: Rutger Christiaan Bregman (rođen 1988.) je nizozemski povjesničar, pisac i novinar, poznat po svojim bestselerima koji propituju povijesne i ekonomske pretpostavke. Nakon studija povijesti u Utrechtu i na UCLA-u, posvetio se novinarstvu, radeći za platformu De Correspondent.

Globalnu popularnost stekao je knjigom Utopija za realiste (2017.), koja je na svjetsku scenu vratila ideje poput univerzalnog temeljnog dohotka (UTD) i kraćeg radnog tjedna. U drugom ključnom djelu, Ljudski rod: Povijest čovječnosti (2020.), Bregman zastupa tezu da je većina ljudi u svojoj biti dobra i kooperativna.

Široku prepoznatljivost stekao je nakon viralnog govora na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu 2019., gdje je kritizirao elitu zbog izbjegavanja plaćanja poreza. Njegova najnovija knjiga, Moralna ambicija (2024.), potiče ljude da svoj talent usmjere na rješavanje velikih svjetskih problema.