Erich Fromm: Zašto elite započinju ratove?

Foto: Unsplash - Taton Moïse

U javnom prostoru često se pretpostavlja da ratove pokreću pohlepa za moći, novcem ili slavom. Iako ti motivi ponekad igraju ulogu, filozofija Ericha Fromma nudi dublje i složenije objašnjenje djelovanja političkih i društvenih elita. Na prvi pogled, može se činiti da elite i vođe započinju ratove zbog niske razine svijesti, ucjene, neinformiranosti ili pogrešnih procjena. Međutim, Fromm ukazuje na još važniji sloj: njihove nesvjesne uloge i čvrsto, gotovo nepokolebljivo uvjerenje u vlastitu ispravnost.

Prema toj perspektivi, svijest članova elita oblikovana je njihovom društvenom egzistencijom. Oni svoj sustav organizacije i vrijednosti doživljavaju kao “najbolji interes čovječanstva”. Njihova slika ljudske prirode dodatno učvršćuje to uvjerenje, dok se prema svakoj ideji koja dovodi u pitanje njihov sustav odnose s nepovjerenjem ili neprijateljstvom. Važno je naglasiti da elite često iskreno vjeruju u vlastite motive. One sebe vide kao vođene domoljubljem, osjećajem dužnosti, moralnim načelima i političkom odgovornošću. Upravo ta iskrenost čini problem dubljim: budući da nisu svjesne stvarnih, nesvjesnih pokretača svojih stavova, izuzetno im je teško promijeniti mišljenje.

"Motivirajući faktor je da njihova društvena funkcija oblikuje njihovu svijest, pa odatle i njihovo uvjerenje da su u pravu, da su njihovi ciljevi opravdani i u stvari, izvan svake sumnje. To objašnjava drugi, vrlo zbunjujući fenomen. Vidimo da, su elite dvaju velikih blokova na tragu sukoba i da postoje velike poteškoće oko postizavanja nagodbe koja bi osigurala mir. Nema nikakve sumnje da bi nuklearni rat značio smrt za većinu članova elita, njihovih obitelji i razaranje većine njihovih organizacija. Kad bi ih tjerala uglavnom pomama za novcem i moći kako bi se moglo shvatiti da ta pohlepa ne bi uzmaknula pred strahom od smrti, osim u slučaju iznimno neurotičnih pojedinaca?

Stvar leži upravo u poteškoći izmjene njihova stajališta. Jer za njih je njihov način mišljenja racionalan, pristojan, častan, i ako opće nuklearno razaranje uništi svakoga, ništa se tu ne može jer ne postoji nikakav drugi način djelovanja osim »razumnog«, »pristojnog« i »časnog«."

Erich Fromm

Fromm posebno ističe paradoks koji proizlazi iz takvog načina razmišljanja. Čak i kada je jasno da bi, primjerice, nuklearni rat doveo do uništenja ne samo društva nego i samih elita i njihovih obitelji, one ipak ostaju zarobljene u vlastitom okviru razmišljanja. Kada bi ih vodila isključivo pohlepa, strah od smrti bio bi dovoljan da ih zaustavi. No problem leži u tome što one svoj način djelovanja doživljavaju kao jedini “razuman”, “častan” i “ispravan”. Dodatno, razvoj moderne industrije i centraliziranih sustava upravljanja doveo je do stvaranja međusobno povezanih poslovnih, upravnih i vojnih elita. Bez obzira na političke razlike između država, način razmišljanja tih elita često je iznenađujuće sličan, jer proizlazi iz sličnih struktura moći i proizvodnje.

U konačnici, Fromm nas upozorava da problem ratova nije samo u lošim odlukama ili zlim namjerama, već u duboko ukorijenjenim obrascima svijesti. Elite ne djeluju nužno iz svjesne destruktivnosti, već iz uvjerenja da rade ono što je ispravno — čak i kada to vodi prema katastrofi.

Razumijevanje tih nesvjesnih mehanizama prvi je korak prema stvarnoj promjeni — ne samo političkih odluka, već i načina na koji društvo oblikuje svoje vođe.