Jednom je jedan učitelj redovniku dao vazu s vodom da ju drži u rukama. Ovaj lagan zadatak nakon nekog vremena postao je jako težak. Redovniku su se počele tresti ruke, znojio dok su mu ruke tonule prema dolje od težine vaze. Učitelj je vidio da se učenik muči i reče mu je: Tvoje misli i osjećaji su kao vaza. Kada se dugo držiš za njih počinju te vući prema "dolje". Da bi postigao mir moraš naučiti otpustiti svoje osjećaje i misli na isti način na koji moraš pustiti ovu vazu.
Ponekad je otpuštanje puno lakše nego što to mislimo ili želimo. Možda se ponekad nesvjesno držimo patnje jer ne znamo drugačije živjeti. Možda se bojimo promjena... Što god da nas koči, uzrokuje da osjećamo i mislimo da je otpuštanje teško. Ali što ako je otpustiti puno lakše nego što mislimo i vjerujemo da je?
Comments